Bolesnik, vodoinstalater, nastavnik? Ispis
Autor Milan Taradi   

Dogodovština s vježbe iz psihijatrije
     Tijekom slušanja kolegija psihijatrija pohađali smo vježbe na Rebru u podrumu u dnevnom boravku zatvorenog odjela. Pri prvom dolasku čudili smo se bolesnicima koji su bsciljno lutali hodnicima. Odjelna sestra nas je uputila u dnevni boravak gdje smo sjeli i čavrljali čekajući voditelja vježbe. Povremeno su se otvarala vrata, ulazili neki ljudi, valjda bolesnici koji nisu s nama komunicirali, već bi se odmah zbunjeno okretali i vraćali na hodnik. Čekali smo oko desatak minuta kroz koje vrijeme je ušlo i izašlo pet-šest ljudi, neki u piđami, u "šlafroku" ili u odijelu. Mi smo pričali i nismo više obraćali pažnju na njih. Čekamo voditelja vježbe.
     Tada je odjednom ušao neki nepoznat čovjek u odijelu kojeg i nismo odmah zapazili. Nešto je promrmljao, zaokružio pogledom po prostoriji i užurbano izašao. Uskoro se vratio i iznenadio nas kad je pojedinačno, svakom od nas udijelio prazan bijeli list papira i zatim je ponovo otišao. Pogledali smo se u čudu, što s papirima, vjerujući da se valjda radi o bolesniku. Nedugo zatim ušao je drugi čovjek uobičajeno odjeven i uputio se prema umivaoniku u kutu. Otvarao je i zatvarao slavinu, saginjao se, valjda pregledavao ventile, no mi nismo obraćali pažnju. Bit će da se radi o vodoinstalateru. Na kraju je sjeo uz umivaonik. Vrijeme je prolazilo, nastavnik se nije pojavljivao i nakon pola sata smo kolektivno zaključili da vježbe neće biti i da krenemo kući.
     Upravo tada se ponovno pojavio onaj prvi čovjek u odijelu i zamolio nas da predamo papire. Vratili smo bijele papire pogledavajući se zbunjeno, a on nas je sa čuđenjem i prijekorom u glasu upitao: "Pa zar vi niste ništa napravili? Gdje su vam anamneze? A dijagnoza?" Bili smo zbunjeni u prvi tren, a onda smo shvatili da je to naš nastavnik, koji je očekivao da na papir ispišemo anamnezu i svoja zapažanja o bolesniku. Čovjek koji je sjedio pored umivaonika nije bio vodoinstalater!

M. Taradi


+ 40
+ 4