In memoriam 



Doc. dr. sc. Dragutin Buneta, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
buneta d     Ražalostila nas je vijest, koju sam saznao s malim zakašnjenjem, da je naš dragi docent dr. sc.  Dragutin Buneta preminuo u utorak 21.03.2017. godine. Otišao je nečujno u 86. godini života u svom rodnom Gospiću. Iako je bio u mirovini bio je još do nedavno vrlo aktivan na našem fakultetu. Nema čovjeka koji se ne bi složio s mišljenjem da je dragi docent Buneta bio jedan od pedijatara i nastavnika "starog kova" koji su javnim djelovanjem promicali etičnost, moralnost i humanost. Uvijek ljubezan, smiren, staložen, raspoložen za razgovor širio je oko sebe posebnu atmosferu neobičnog mira i vedrine. Nisam ga nikad vidio ljutitog, neraspoloženog ili iznerviranog. Nije nikad povisio glas, pa čak ni onda kad bi to trebao. Uvijek je tražio kompromise i povoljne ishode za sve.
     Diplomirao je na našem fakultetu 1957. i specijalizirao pedijatriju. Kratko vrijeme je radio na zaštiti zdravlja djece u okolici rodnog Gospića, a kasnije se zaposlio u Dječjoj klinici KBC na Šalati, gdje je radio do umirovljenja. Po kliničkoj struci bio je uže specijalizacije pulmolog, alergolog i imunolog. Kao pedijatra sjećaju ga se brojni mali bolesnici kojima je nesebično pomagao. Sjećaju ga se zahvalni pacijenti koji su sad odrasli ljudi i s kojima mnogima je ostao u trajnom kontaktu. Sjećaju ga se brojne generacije liječnika kojima je nesebično prenosio svoja znanja. Sjećaju ga se i brojni poslijediplomci i doktorandi kojima je bio mentor.
     Meni je najviše ostao u pamćenju u razdoblju kad je često boravio na našem Zavodu za fiziologiju gdje je pod mentorstvom prof. Allegrettija izrađivao svoju doktorsku radnju. Bio je neobično miran, skroman, strpljiv, nekad poput učenika koji se bez pogovora pokorava autoritetu učitelja. Uvijek je dolazio s tihim veseljem i entuzijazmom, neumoran i spreman za otkrivanje i usvajanje novog znanja. Patio je što nije imao djece, a patnja je postala veća tijekom bolesti i preranog odlaska njegove voljene žene Lucije, magistrice farmacije. Utjehu i snagu je crpio i iz vjere, koja mu je bila oslonac u životu.
     Hrvatska je medicina izgubila izvrsnog stručnjaka, pedijatra, nastavnika i znanstvenika, velikog humanistu i moralnu vertikalu društva. Hvala doc. Buneti i vječna mu slava. Počivao u miru u svom rodnom Gospiću!
 
Prof. dr. sc. Vesna Vegar Brozović, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
svijece     Duboko nas je potresla tužna vijest da nas je iznenada zauvijek napustila naša draga profesorica VESNA VEGAR BROZOVIĆ u srijedu 18. I. 2017. Svi koji smo je poznavali sjećamo se nje kao izuzetno tople, nasmijane, ljubezne i vedre osobe, koja je uvijek bila spremna pomoći bolesnicima. Cijeli svoj radni vijek obavljala je vrlo stresni i odgovorni posao anesteziologa u Intenzivnoj kirurškoj jedinici KBC na Rebru. Uvijek u borbi za život teških bolesnika, uvijek je bila optimistična i nikad nije posustajala ili se predavala. Zahvalni su joj brojni bolesnici koje je svojim znanjem, vještinom i upornošću vraćala ponovo u život i onda kad su drugi izgubili svaku nadu. Zahvalne su joj i brojne generacije studenata, liječnika, specijalizanata, anesteziologa i kolega za znanje koje je nesebično dijelila.
     Draga Vesna, zahvalan sam Ti što sam imao prilike družiti se s Tobom još za vrijeme studentskih dana. Zahvalan sam Ti i za sve što si kao liječnik učinila za moju obitelj. Zahvalan sam Ti za vedrinu, dobrotu i optimizam koji si širila oko sebe. Zato sam tužan da si nas prerano napustila, posebno sad kad si mogla malo usporiti, posvetiti se sebi i uživati u životu.
     Ostaje nam tuga i neugodna praznina, ali i zahvalnost i ugodna sjećanja na našu dragu Vesnu!
     Sućut obitelji, rodbini i prijateljima, a posebno sinu dr. Ivi.
     Neka joj je vječna hvala i slava! Počivala u miru! Pokoj joj vječni!
Ispraćaj drage nam profesorice bit će u srijedu 25. I. 2017. u 14,30 sati na groblju Gaj urni-krematorij.
 
Prof. dr. sc. Nikola Ries, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
Ries N      Potpuno slučajno sam doznao vijest, koja me je iznenadila i jako rastužila da nas je naš dragi prof. dr. sc. Nikola Ries napustio 31.10.2016. u 91. godini života potiho, sasvim nečujno, samozatajno kako je i živio. Bio je divan, preskroman i plemenit čovjek, znanstvenik, nastavnik i stručnjak, posljednji od "stare garde" profesora na Zavodu za fiziologiju kakvi danas više ne postoje! Uzor svima i u svemu!
     Sjećam se prof. Riesa još iz svojih ranih studentskih dana. Nakon što sam s odličnim položio fiziologiju, pozvao me k sebi i uključio u znanstveni rad kao moj prvi mentor. Bio je blage, smirene naravi, vrlo metodičan i pedantan, ponekad je u mojim očima nadobudnog početnika bio i preveliki perfekcionista, čak pomalo i sitničav. Vrlo široko obrazovan, načitan, širokih interesa, razumio se u sve i svašta, od fiziologije, medicine, građevinarstva, strojarstva, elektrotehnike, pa sve do popravka automobila ili vešmašine, održavanja trave u vrtu i hranjenja ptica! S njim nije nikad bilo dosadno, bez obzira jesmo li raspravljali o nekoj znanstvenoj, medicinskoj, stručnoj temi ili praktičnim svakodnevnim događajima. Kada smo imali problem s nekim tehničkim uređajem na Zavodu, znali smo koga treba pitati za savjet! U tom smislu govori i anegdota na poveznici: Ništa nas ne može iznenaditi! Uvijek je bio susretljiv, dobro raspoložen i dobronamjeran prema svima. Uvijek pomirljiv, staložen, nasmijan, pun razumijevanja i nije se nikad zamjerao kolegama, čak ni onda kad je to trebalo!
     I kad je otišao u mirovinu znao je ponekad doći na Zavod prigodom blagdanskog druženja ili nekog sličnog događanja. Uvijek u brizi i obzirnosti da slučajno ne bi smetao, zadržavao se kratko sa Sunčanom i sa mnom u ugodnom druženju i evociranju sjećanja. Znao je s tugom u očima reći da više i nema na Zavodu s kim drugim ugodno razgovarati, jer neke ljude više nije briga za penzionera, a mlađi ga ionako ne poznaju. Mi smo ga voljeli, vrlo rado viđali, veselili se susretu i poticali ga da dođe češće. Brinuli smo se i rastuživali promatrajući ga kako godinama postaje sve sitniji, mršaviji i kako se gasi kao svijeća. I onda godinama više nije dolazio, pa smo se prigodom raznih svečanosti na Fakultetu uvijek pitali što je s njim i zašto više ne dolazi. Njegov sin i snaha, oboje liječnici su rekli da je nažalost već jako oslabio i onemoćao.
     I sad nas je pogodila očekivana, ali pretužna vijest. Više nije među nama! Osjećamo veliku zahvalnost za znanje i radost koju nam je podario. Pamte ga i brojne generacije kolega i današnjih liječnika kojima je kao uzoran nastavnik posvetio svoj profesionalni život. Svima će nedostajati, ali najviše svojoj obitelji, posebno unucima. Obitelji iskrena sućut!
     Ostat će živjeti u našim lijepim sjećanjima! Neka mu je vječna hvala i slava! Počivao u miru!
 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 1 od 16