In memoriam 



Prof. dr. sc. Vlado Jukić, in memoriam (1951.-2019.) PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

jukic vl     S tugom smo primili vijest da nam ode još jedan dobri duh Fakulteta. Nakon kratke i teške bolesti u nedjelju 3.3.2019. napustio nas je prof. dr. sc. Vlado Jukić, najdugovječniji i najuspješniji ravnatelj Psihijatrijske klinike Vrapče. Prerano, u 68. godini života iznenada je preminuo naš dragi profesor psihijatrije, liječnik, kolega i učitelj, neumoran borac za prava osoba s duševnim bolestima i jedan od najpoznatijih psihijatara. Osim na našem Fakultetu bio je i profesor i na Medicinskom fakultetu u Mostaru, a predavao je i na Pravnom fakultetu u Zagrebu, te na raznim postdiplomskim studijima i tečajevima. Objavio je preko 200 znanstvenih radova i knjiga, a organizirao je i izlagao na mnogim nacionalnim i međunarodnim skupovima. Trudio se da skine stigmu s ljudi s duševnim smetnjama i bolnicom Vrapče kao "žutom kućom". Zaslužan je za otvaranje novog odjela psihijatrije Vrapče. Također je osmislio i realizirao jedinstveni projekt Muzej bolnice Vrapče. Čestim javljanjem u medijima popularizirao je psihijatriju, destigmatizirao ljude sa psihičkim smetnjama, komentirao kao psihijatar aktualna društvena kretanja i događaje, čime je zadužio sve nas.
     Pamtim kao vrlo ugodnog sugovornika, uvijek nasmijanog i dobro raspoloženog. Viđali smo se na nekim sastancima, u Fakultetskom vijeću, a najčešće na Šalati oko kompjuterskih poslova i održavanja baze pitanja. Veselio sam se tim sastancima jer sam se uvijek ugodno osjećao u njegovom društvu. Bilo je tu uvijek zanimljivih tema za razgovor, smijeha i međusobnog uvažavanja. Komentirali smo događaje na Vijeću i nismo se uvijek slagali. Prof. Jukić je često posredovao među sukobljenim stranama nudeći svoje kompromisno rješenje i častan odstup obih strana. Nisam uvijek bio za takva pomirljiva rješenja, koja su često bila "guranje problema pod tepih" ili odlaganje odluka. Profesor je znao reći da je bolje ponekad se pritajiti i "gutat knedle", jer tko to ne nauči "knedle mu zapinju u grlu i guše ga!" Osim toga treba pomalo "pljuckati" i tako utjecati na odluke, jer "ako sve ispljuneš, istrošiš se i sutra više nemaš šanse išta učiniti!" "A i sutra trebate dići glas i reći što je pošteno, moralno i dobro." Danas kad razmišljam o tome vidim da je bio potpuno u pravu. Akademska sredina je vrlo okoštala i žestoko se brani od promjena. Tako su i mene vremenom izolirali i isključili iz mnogo toga. Puno sam naučio od profesora i čuo puno korisnih savjeta i životnih mudrosti i zato mu velika hvala!
     I sad kad nema više ovog dragog čovjeka i velikana hrvatske psihijatrije osjećamo tugu i veliki gubitak. Ostao je neizbrisiv trag ne samo u Klinici za psihijatriju "Vrapče", u hrvatskoj psihijatriji, u psihijatrijskoj znanosti, već i u stavu društva prema psihičkim bolesnicima, a i u svima nama koji smo ga poznavali. Hvala mu na svim trenucima koje smo zajedno proveli i na svemu što je učinio za bolesnike, za psihijatriju, studente, kolege i društvo u cjelini. Sućut obitelji, čiji je gubitak najbolniji!
     Počivao u miru!


 
Prof. emer. dr. sc. Predrag Keros, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

keros p1     Napustio nas je 23. veljače 2018. godine naš dragi profesor emeritus Predrag Keros u 85. života. Vijest je pogodila i rastužila sve nas koji smo ga poznavali.  Bio je sveprisutna legenda na Fakultetu, sjajan nastavnik i znanstvenik, a i najmarljiviji i najuspješniji zdravstveni prosvjetitelj i populator zdravlja širokih slojeva stanovništva.
     Pamtimo ga uvijek vedrog, nasmijanog, spremnog na šalu. Njegov smijeh bio je zarazan, često je odzvanjao hodnikom, a bio je i dovoljno glasan da se čuo i u pokrajnjim sobama. Bio je moj učitelj u studentskim danima, a kasnije, kao nastavnik, rado sam ga susretao i uvijek me razveselio svojim lukavim, šeretskim pogledom i nasmiješenim licem, te zanimljivim, često humorističnim primjedbama na aktualne događaje na Fakultetu. Često je započinjao razgovor s: "Mačak, jesi li čuo da...." ili "Čekaj, imam jedan dobar vic..." Na sastancima je zavaljen na stolicu ležerno i dobronamjerno dijelio prijedloge, pa kroz humor i oštre kritike.
     Međutim ne treba promatrati prof. Kerosa samo s te društvene zabavne strane. Bio je ozbiljan i vrlo cijenjen nastavnik na Zavodu za anatomiju od 1960. godine, najprije kao asistent, pa docent (1965.), izvanredni profesor (1970.) i redovni profesor (1973). Generacije današnjih liječnika ga pamte upravo i po dozi ležernog humora kojim nam je uveliko olakšao prvi susret na Fakultetu sa smrću na anatomskim sekcijama. Pamtimo ga i po njegovoj knjizi iz Anatomije, u kojoj je uveo brojne hrvatske nazive koji do tada nisu postojali. Time je dao velik doprinos razvoju hrvatskog jezika, ali nismo svi bili sretni s njegovim inzistiranjem na uporabi baš svih "novokomponovanih" hrvatskih termina. Moram priznati da sam mu i ja prigovarao da se ne trebaju "pohrvatiti" svi anatomski pojmovi, već samo oni koji imaju šansu da zažive u narodu. Primjerice ljudi znaju da postoji bedrena ili lakatna kost i te nazive valja upotrebljavati, ali ne znaju za male košćice, kao što je kockasta, trokutasta ili graškasta kost, pa njihovi nazivi mogu ostati samo latinski. Pamte ga i bivši studenti drugim medicinskih, a i ostalih fakulteta i visokih škola.
     Završio je čak tri specijalizacije iz opće kirurgije (1965.), ortopedije (1969.) i neurokirurgije (1978.). Radio je desetljećima u Klinici za neurokirurgiju KBC Zagreb kao pročelnik Polikliničkog odjela, pa ga znaju i brojni zahvalni pacijenti. Bio je i sjajan znanstvenik s preko 400 znanstvenih i stručnih članaka, brojnim knjigama, kongresima i simpozijima, kao i brojnim nagradama za životno djelo.
     I zato će mnogima nedostajati. Nedostajat će nam njegov vedri duh, njegovo veliko znanje i životno iskustvo, liječničko umijeće, njegov prosvjetiteljski rad za opće dobro i općenito njegovo prisustvo! Velika Vam hvala dragi profesore, moj učitelju i moj uzore! Počivajte u miru!

M.Taradi


 
Prof. emer. dr. sc. Želimir Jakšić, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

jaksic z     S velikim zakašnjenjem sam doznao tužnu vijest da nas je ovog ljeta zauvijek napustio još jedan dragi profesor emeritus, Želimir Jakšić. Pamtim ga najprije kao profesora socijalne medicine, kasnije kao Predstojnika Zavoda za zdravstvenu zaštitu Škole "Andrije  Štampar", zatim direktora Škole, prodekana, pa dekana Fakulteta. Ipak mi je ostao najviše u lijepom sjećanju kao jedan od organizatora tečaja za mlade nastavnike "Umijeće medicinske nastave". Uvijek, miran, staložen, dobronamjeran bio je omiljen među svojim kolegama, suradnicima, studentima i svim društvima u kojima se kretao. Ponekad je znao biti prezahtjevan i strog kritičar, ali je uvijek u dobroj namjeri da se nešto poboljša nudio svoja rješenja. Profesor Jakšić bio je plodan organizator i znanstvenik posebno na području epidemiologije i zaštite kroničnih bolesnika, organizacije zdravstva, osobito primarne zdravstvene zaštite te medicinske edukacije. Bio je voditelj ili suradnik na više međunarodnih znanstvenih projekata i međunarodnih poslijediplomskih tečajeva. Za svoj doprinos razvoju opće medicine u nas i u svijetu primio je više priznanja i medalja.
     Sa zahvalnošću ga se sjećaju brojne generacije studenata i znanstvena i stručna javnost koju je unaprijedio djelovanjem na području medicinske edukacije, socijalne medicine, primarne zdravstvene zaštite, epidemiologije i organizacije zdravstva. Profesor Jakšić ostaje u našim sjećanjima kao veliki promicatelj medicinske edukacije, a ostaju živjeti i njegova znanstvena i stručna postignuća. Vječna mu hvala i slava!

     Komemoracija za preminulog profesora emeritusa održat će se u srijedu, 29. studenog 2017. u 13 sati u Školi narodnog zdravlja "Andrija Štampar" u Dvorani A (Rockefellerova 4., prizemlje).


 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 1 od 18