Zanimljivosti


25 godina od Černobilska katastrofe PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
cernobil     Na današnji dan, 26.04. prije 25 godina (1986.) dogodila se najveća nuklearna mirnodobska katastrofa. Černobil je bio mali gradić u Ukrajini blizu granice s Bjelorusijom.  Te subote oko jedan i pol sat nakon ponoći je eksplodirao nuklearnoi reaktor.  Havarija reaktora 4 je prouzročila najveću nuklearnu katastrofu u povijesti i zagadila radijacijom praktički cijelu Zamlju. Zemlja prije i poslije Černobila nije više ista i to će potrajati praktički više stoljeća!.
     Radioaktivnost ee nakon požara širila vjetrom i najviše je pogodila stanovnike Bjelorusije, Ukrajine i jugozapadne Rusije. Međutim, oblaci vrlo radioaktivne prašine širili su se zatim iznad Skandinavije, pa iznad sjeverne Europe, sve do naših krajeva.  Ozračeno je oko 5 milijuna ljudi. Zdravstveni problemi kod velikog broja ljudi ostali su prisutni sve do danas, a okoliš u blizini nuklearne elektrane je i dan danas je nenastanjem zbog pojačane radijacije. Od posljedica radijacije neposredno nakon nesreće stradao je ukupan broj od 29 spasilaca, vatrogasaca i članova posade, a oko 350.000 ljudi evakuirano je iz kontaminiranih područja u blizini reaktora. Prema procjenama agencijama UN-a daljnjih 4.000 do 9.000 ljudi je umrlo od posljedica te nuklearne katastrofe.
 
Ni kilogram više nije što je nekad bio PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
kg1     Internacionalni prototip kilograma je masa valjka (2r=v=39 mm) izrađenog od slitine platine (90%) i iridija (10%) koji se čuva ispod više staklenih zvona u Međunarodnom uredu za utege i mjere u Sevresu kod Pariza. On je izrađen 1879. u Londonu, a prema njemu su napravljene jednake kopije i razdijeljene po svijetu. Svakih par godina se "blizanci" nađu na vagi s originalom da bi se usporedila njihova masa. I prije tridesetak godina uočen je problem.
 
Razmišljanja na Novu godinu PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
     Sretna nova godina! Svako dobro svim ljudima dobre volje! Uživajmo u blagdanima, ne radimo ništa i ne osjećajmo se loše zbog toga! Pa dosta smo se naputovali. Ne, ne mislim na povratak s dočeka noćas u sitne sate. Mislim na to da smo proputovali još jednom oko Sunca i vratili se na polaznu točku. Jesmo li se baš vratili na isti položaj?
     Kad se svalimo u udobnu fotelju u dnevnoj sobi i upalimo laptop na koljenima ili televizor da li stvarno uživamo u mirovanju nakon jurcanja cijelog dana? Površno razmišljajući, odgovor na postavljeno pitanje je jasan sam po sebi. Pa naravno da mirujemo? Ali je li baš tako?
     U odnosu na stol s do kraja neispijenim novogodišnjim šampanjcem, na sobu, ulicu, grad naravno mirujemo, ali kojom se brzinom i smjerom krećemo ovisi o promatraču. Primjerice, vozimo li se vlakom u odnosu na vanjski okoliš putujemo, ali u odnosu na suputnike mirujemo. Čak pokatkad dobijemo iluziju da vlak stoji i da se vanjski svijet giba prema natrag. E sad se možda pitate kakve veze ima taj vlak s nama dok mirujemo u fotelji? Evo kakve. Mi "jašemo" na planeti Zemlji koja juri svemirom. Koja su to gibanja i koje brzine?
 
Organi na čipu PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
cip     Biološki pokusi in vivo, na životinjama bremeniti su problemima. Ne radi se samo o tome da su skupi, dugotrajni i etički opterećeni, već i prijenos rezultata na ljude nije uvijek pouzdan i jednoznačan. S druge strane, pokusi in vitro provode se na dugotrajno kultiviranim izoliranim ljudskim stanicama koje su promijenjene da bi bile besmrtne, pa je odnos prema živim ljudskim organizmima još više upitan. 
     U pokušaju izbjegavanja tih ograničenja bioinžinjeri nastoje premostiti taj jaz i utrti srednji put tj. stvoriti organe ili čak organske sustave na stakalcu. Radi se o naporima da se organi razviju na čipu tj. da se različite ljudske stanice nastoje na stakalcu dovesti u položaj koji oponaša određeno tkivo, organ ili čak sustav. Primjer takvog organa su pluća gdje se uspjelo uzgojiti respiracijsku membranu sa svim stanicama, uključujući i limfocite. Ili, razvijeni su mikročipovi koji su mikrokopija jetrenih stanica organiziranih u režnjiće na kojima se proučava razvoj virusa hepatitisa C.
     Za te su pokuse posebno zainteresirane farmaceutske tvrtke, jer bi in vitro pokusi na umjetno uzgojenom organima na stakalcu jako ubrzali i pojeftinili pronalaženje i testiranje novih lijekova. No, svakako je potreban velik oprez, budući da preskakanje testiranja lijekova na životinjama nosi povećan rizik za bolesnike u kliničkom testiranju novih lijekova.
 
Zašto je noćno nebo tamno? PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

     Naizgled je odgovor jednostavan i jasan sam po sebi. Pa Sunce u noći obasjava drugu stranu Zemlje. Da, ali zašto na noćnom nebu vidimo konačan broj zvijezda, a prostor između njih je crn.  Ako je svemir bezgraničan, onda je ispunjen beskonačnim brojem zvijezda i pogled u bilo kom smjeru mora završiti na površini neke sjajne zvijezde. Otkud onda paradoks crnog noćnog neba posutog zvijezdama (izvangalaktičko pozadinsko osvjetljenje). To se prvi puta pitao i J. Kepler još početkom 17. stoljeća, ali se taj paradoks obično pripisuje njemačkom amateru astronomu Heinrich Wilhelm Olbersu (1823.).
     Da bismo pojasnili pitanje pogledajmo analogiju sa šumom. Nalazimo li se usred velike šume gdje nam god pogled doseže u bilo kojem smjeru paralelno s tlom vidimo stabla. Nema ništa između, samo stabla, stabla, stabla različito udaljena od promatrača. Ako se vratimo pogledu u noćno nebo, ne bismo li trebali, ako je svemir beskonačan, u svim smjerovima vidjeti samo zvijezde. Zar ne bi nebo moralo biti sjajno kao površina nama najbliže zvijezde - Sunca?


 
Deset smjernica za poboljšanje obrazovanja PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
     Naravno postoje brojne velike ideje kako bismo unaprijedili obrazovanje. Novi zahtjevi i nove tehnologije traže revolucionarne promjene u prelazu na cjeloživotno učenje i prihvaćanje činjenice da je cjelokupno ljudsko znanje dostupno svima u svakom trenutku.  No ne postoji jedinstveno mišljenje u kojem smjeru bismo trebali mijenjati proces obrazovanja. Valjda treba započeti već u vrtićima, ali tko će ga provesti, kad smo mi nastavnici ograničeni svojim obrazovanjem i uvijek mislimo na isti način. Najveći problem u uvođenju promjena su ljudi, jer je navika glavna prepreka napredovanju!
     No ostavimo se maštanju o neumitnim velikim zahvatima i vratimo se malim koracima koje mi, kao nastavnici i studenti, možemo poduzeti. Evo deset ideja:
 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 6 od 12