BYOD? Ajmo, super! PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

byod1     Sasvim svježa anegdota, još se "boja nije osušila". Ne, neću lakirati anegdotu, već ću je ispričati točno onako kako sam je čuo od prof. Sunčane Kukolje Taradi (koja ju nije htjela napisat), a kako sam kasnije i sam doživio. Radi se o seminarima iz Fiziologije. Ulazi profesorica po prvi puta u seminarsku dvoranu načičkanu studentima. Normalno, prvo ih pozdravlja i predstavlja se. Privlači znatiželjne ispitivačke poglede uvijek prisutne kod upoznavanja. Namjerno se trudi govoriti pomalo strogim, odrešitim glasom. Ukratko definira temu seminara, nastavne ciljeve i općenit način rada na seminaru. I na kraju tog kratkog uvoda zastane, strogo pogleda studente i kaže:
     "Ah, da, zaboravila sam! Samo još da kažem za mobitele. Što treba reći o mobitelima?"
     "Da, da! Znamo, znamo! Treba ih ugasiti. Već jesmo, naravno!" nastade tihi žamor i komešanje u dvorani.
     "Ajde izvadite svoje mobitele! Na stol!" nastavlja neočekivano profesorica zapovjedničkim glasom."Ajmo, brzo!"

     E sad nastaje muk u dvorani. Nevjerica. Što ona zapravo hoće od nas? Hoće ih pokupiti? Odložiti na katedru? Pa nismo na ispitu! Većina studenata nije poslušala, gleda s prikrivenim negodovanjem i znatiželjom kamo to vodi. Za mladu generaciju odvajanje od mobitela je vrlo stresno! Tajac u dvorani. Nedamo svoje mobitele! To je naše privatno vlasništvo! Nakon desetak sekunda lice profesorice se mijenja iz vrlo strogog u vragolasti široki osmijeh.
     "A jesam vas! Ma ne! Upalite mobitele! Trebat će nam u učenju!"
     U učenju? Mobiteli? Pa to još nismo ni čuli a kamoli doživjeli. Olakšanje, opuštanje, čuđenje, znatiželja. Ajde da i to vidimo!
     I sve je počelo naopačke, naglavačke. Radi se novoj metodi poučavanja - razred naglavačke (flipped classroom) i uporabi mobitela kao klikera (BYOD - Bring your own device). Razmišljamo samo onda kad smo suočeni s problemom (We only think when we are confronted with problems - John Dewey). Studenti su iskusili i jako se pohvalno izrazili o ovoj metodi. Naravno, anonimno mobitelom. Oko polovina studenata se izjasnilo da su naučili više i bili više aktivni nego na "standardnom" seminaru. I završno testiranje znanja mobitelom je to potvrdilo. Istodobno je bilo zabavnije i ležernije. Evo prikaza mišljenja studenata:

chart 3 chart 4

     Preostali dio ne spada u anegdotu i uglavnom je dosadni prikaz metode namijenjen nastavnicima. Umjesto da uobičajeno nastavnik gotovo u obliku predavanja objasni temeljne zasade nastavne jedinice, pa da kasnije provede raspravu, ispita studente i eventualno da nekoliko primjera, ovdje je sve naglavačke. Očekuje se da studenti dođu na seminar pripremljeni za temu poznavajući činjenice, a aktivnost studenata odmah započinje uvodnim testom. On se naravno provodi online mobitelima. Nastavnik na Internetu otvara svoju "sobu", poziva studente i daje im unaprijed pripremljen predtest. Studenti odgovaraju anonimno koristeći svoje mobitele kao klikere. Sustav omogućuje razne vrste pitanja, pa i odgovaranje upisivanjem teksta. Sve se bilježi i projicira na platno (i šalje nastavniku na e-mail :-). Nastavnik dobiva vrlo brzo uvid u činjenično znanje studenata i može prema tome podesiti daljnju razinu seminara.
     Sada slijedi organiziranje u manje skupine (po 5, 6 studenata obično po vlastitom izboru) i grupno rješavanje zadataka koji se u papirnatom obliku podijeli svakom studentu. Radi se o prikazu bolesnika koji se prikazuje na platnu cijeloj skupini. Daje se i neka upečatljiva slika i ime bolesnika da se slučaj personalizira. Tu se eventualno ukratko rješavaju nepoznati pojmovi, medicinski izrazi i simptomi bez dubljeg objašnjavanja. Zatim se krene u samostalni rad po skupinama gdje je zadatak pronaći odgovore na sva postavljena pitanja. Svi izvori informacija su dozvoljeni i poželjni: knjiga, Internet, kolege, nastavnik. Nastavnik nastoji učiniti nastavu zabavnom i glumljenjem uloga (role playing). Čas je nastavnik, pa muž ili žena, mama ili tata u pratnji bolesnika. Kad govori kao pratnja bolesnika ne upotrebljava književni govor, već teški dijalekt (ovisi o tome koji zna, zagorski, dalmatinski...) što izaziva smijeh u dvorani, ali i potiče na dodatna pitanja samo radi, primjerice, zaglamanog zagorskog govora. I pratnja bolesnika postavlja pitanja "gosponu doktoru" tj. studentima. Skupine mogu pozivati nastavnika i postavljati pitanja. Potpitanja raznih skupina su često jednaka, pa nastavnik upućuje jednu skupinu da pita drugu skupinu koju je već naveo do odgovora na potpitanje.
     Nakon dovoljno vremena za rješavanje svih pitanja slijedi zajednička rasprava. Za pojedino se pitanje najprije se traži odgovor mobitelima. Zatim se poziva prva skupinu da opširno obrazloži odgovor. Slijedi rasprava. I tako redom par pitanja prvoj, pa zatim sljedećoj skupini itd. Uvijek najprije svi odgovaraju mobitelima, pa slijedi rasprava. Na kraju zajednička opća rasprava, eventualno objašnjenje koje daje nastavnik i studentski prijedlozi, komentari, te ocjena metode seminara i nastavnika, opet, naravno mobitelom!
     Na kraju veselilo bi nas da možemo svoja iskustva prikazati i podijeliti s nastavnicima koji su zainteresiarni da probaju i ocijene ovakvu komunikaciju sa studentima. Javite nam se!

M. Taradi


+ 18
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(