Statistiko, ljubavi moja! PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
Crtica o (ne)običnom ispitu iz Statistike
ststistka5
Statistika je kao bikini...
100% muškaraca ne primjećuje
na slici King Konga (kliknite na sliku).
     U vrijeme mog studiranja prevladao je ispravan stav da se kolegij Statistika treba slušati na prvoj godini, kako bi se razumjela današnja, zapadna, na znanosti temeljena medicina. Danas neki misle obratno, da treba 5 godina učiti medicinu da bi se razumjela statistika. Kako je onda predmet bio jednosemestralan, jasno je da je većini studenata izlazak na taj ispit bilo "vatreno krštenje", tj. prvi ispit na medicini.
     Statistika mi je bila posebno draga, jer sam oduvijek volio matematiku, fiziku, kemiju i biologiju. Zapravo sam bio u velikoj nedoumici što ću studirati. Budući da sam završio II Gimnaziju s ocjenom 5,0 imao sam uvjete za izravni upis bez prijemnog na PMF, pa sam predao dokumente za upis na studij fizike i matematike. Također sam u srpnju s prijateljima otišao na prijemni na Strojarstvo i glatko ga položio. Uživao sam u ljetu i nisam mnogo razmišljao o prijemnom na Medicini. Bio sam uvjeren da ću ga teško položiti, jer su kolale razne priče o intenzivnim pripremama koje traju čitavo ljeto. No pad na prijemnom bi mi suzio, pa time i olakšao izbor. Ali dogodilo se posve neočekivano. Bio sam prvi na listi u svojoj generaciji. I odlučio sam se za struku koja će objediniti sve moje interese, ako se ne budem bavio klinikom, već temeljnim znanostima. I tako sam završio na fiziologiji. No da se vratim statistici.-->
     Nastava statistike činila mi se prejednostavnom, kao dječja igra. Statistika je kao bikini. Puno otkriva, ali ono najvažnije ne pokazuje (A. Levenstein). S mojim najboljim prijateljem Bibijem, koji je otišao na strojarstvo, proučavao sam njegovu matematiku, u sklopu koje je bila i statistika. Vrlo interesantno i pogodno za proširit svoje znanje. Nisam se slagao s onima koji ismijavaju statistiku da "prosječan čovjek ima jednu dojku i jedan testis" (Des McHale). Statistika je kao žena, može zrcaliti najčišće vrline i istine, ali može biti kurva koju iskoristiti svatko kako mu se svidi (T. Billroth). Vježbe na medicini iz statistike bile su vrlo jednostavne i uvijek sam prvi u svojoj grupi obavio računčiće. O predstojećem ispitu nisam brinuo, jer je traženo znanje na ispitu bilo na razini "dječjeg vrtića" prema znanju koje sam imao.
     S posebnim veseljem i ponosom došao sam nadobudan na ispit naravno na prvi rok, krajem tjedna zbog mog prezimena. Gotovo su se sve kolegice i kolege hvalile peticama i rijetkim četvorkama. Tako sam ja, previše nadobudan i poletan, očekivao čvrstu peticu. Na ispitu sam se potrudio da pokažem daleko više znanja nego što propisuje skromna skripta iz statistike. Primijetio sam da me profesor, kojeg nisam poznavao jer nam prije nije držao nastavu, nekako čudno gleda, valjda se divi mojem znanju. Nešto vrti glavom, skreće pogled, prekida me i traži skromna objašnjenja iz skripte. Ali ja se nisam dao! Htio sam pokazati sve što znam. Često me prekidao:
     "Dobro, dobro, pustite sad to, recite što piše u skripti o mjerama varijacije!"  Nisam se dao.
     "Prikaz mjera varijacije u skripti je vrlo štur. Njih možemo podijeliti u nekoliko skupina. Kriteriji..." Profesor me prekida i najavljuje drugo pitanje. I tako je cijeli ispit prošao u prekidanju i nekakvom nerazumijevanju. Osjećao sam se kao trkač na stazi, ali utrka nikako da počne, već se start neprestano ponavlja.
     "Dobro kolega. Bit će dosta! Otiđite u kancelariju po žig." opet me prekinuo i rekao nekako nevoljko. Razočaranje! Zar je već ispit gotov!?
     Vratio sam se s žigom, pružio profesoru indeks, a on je nešto oklijevao, predomišljao se, odgađao upis ocjene i na kraju nešto upisao, zatvorio i pružio mi indeks. Odmah sam ga otvorio i na moje ogromno zaprepaštenje ugledao četvorku. Mora da sam načinio čudnu grimasu iznenađenja i ljutnje kad je profesor rekao:
     "Što je kolega? Zar niste zadovoljni?"
     "Naravno da nisam! To je nepravda!" ispalio sam bez razmišljanja i ljutito jurnuo prema vratima. Usput sam nenemjerno nogom zapeo za nešto, zalupio vratima i izletio na hodnik. Što dalje od nepravde i neugodnosti!
     Poslije su mi kolege rekli da sam nepristojno pri izlasku lupio nogom u stolac i srušio ga. Profesor je ostao preneražen i komentirao je: "Koji bezobraznik!"
     A ja nisam bio bezobraznik, samo sam znao više od mnogih i želio sam to pokazati. Obuzela me je i bojazan za daljnji studij. Jer ako sam tako dobro spremio ispit, a dobio četvorku, što će biti s ostalim ispitima?
     Kad danas, s druge strane katedre, razmišljam o tom događaju, možda sam profesoru išao na živce naprosto svojom nadobudnošću. Možda profesor nije bio siguran da li ja to doista znam ili blefiram. Možda i nisam u pravu, možda zaključujem prepotentno. No kasnije tijekom studija zaredale su se sve same petice (osim jedne) i bio sam najbolji student u svojoj generaciji.

M. Taradi


+ 69
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(