Optičko očitavanje obrazaca PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

Kako smo započeli s očitavanjem ispitnih formulara optičkim čitačem

formular     Zanimljiva je povijest uvođenja kompjuterske obrade očitavanja formulara, prvo pisanog testa, a kasnije i anketa. Kao i u mnogim nastavnim inovacijama prednjačila je naša Katedra za fiziologiju i imunologiju. Pisani test kao završnu procjenu znanja uveden je još dok sam kao student slušao fiziologiju. Obrada je bila ručna. Metalnim probojcem i drvenim batom za meso bušile su se rupe u formularu na točnim odgovorima i tako stvorenim "maskama" ručno su se brojala ispravna zacrnjenja na studentskim formularima uz dvostruku provjeru. U ono vrijeme atmosfera na Katedri je bila vrlo ugodna, pa smo taj dosadni, ali lagan mehanički posao obavljali uz kavicu, kolačiće i ugodan razgovor.
     Kad je krajem osamdesetih stigao PC 186 na inicijativu prof. Pokrajca proveli smo kompjutersku obradu ispita. Naravno ne samo rezultata za oglasnu ploču, već i potpune statističke obrade. Jedina ozbiljna nezgodacija je bila potreba za ručnim unosom studentskih odgovora u računalo preko tipkovnice, jer nije bilo optičkog čitača. Nije potrebno ni naglašavati da je takva obrada mukotrpna i dugotrajna i da smo je radili samo iznimno.
     I onda je stigao optički čitač naručen iz Amerike. Uz njega program u DOS-u i nekoliko primjera različitih formulara koje čitač podržava. Sjajno olakšanje, ali i novi problem ili kako kažu današnji političari novi izazov. Zapravo dva izazova.
     Prvo, izvorne formulare bi trebalo naručivati iz Amerike, a oni su vrlo skupi! To je u skladu s politikom da vam prodaju relativno jeftin uređaj, a onda zarađuju na skupom potrošnom materijalu. Drugi je problem je bio što niti jedan od standardnih formulara nije odgovarao našim potrebama. Dovoljni razlozi da krenemo u dizajniranje vlastitih formulara. Najprije sam predložio papirnatu verziju univerzalnog formulara koji zadovoljava naše potrebe, a onda smo uz pomoć softvera Flipper i svesrdne pomoći pionira informatičkog razvoja na našem fakultetu, prof. Papeša izradili elektronsku verziju spremnu za masovno umnažanje u tiskari.
     No trebalo je riješiti još jedan izazov. Napisati softersku podršku, tj. "driver" za naš formular, tj. "podučiti" čitač da se glava šeće određenim redovima, da "čita" oznake i da ih locira u određena polja baze kako bi ih program ParScore "znao" prepoznati za obradu. Metodom pokušaja i pogreške konačno sam nakon skoro mjesec dana uspio sam napisati driver. Bio sam veseli što sam uspio, a pritom sam i mnogo naučio. Kasnije su nam se pridružili i neki drugi ljudi, koji su svojatali naš finalni proizvod, a pričalo se da su čak pokrenuli i proces patentiranja?! Formular i potreban driver smo poklanjali svima. Uzimali su ga bez pitanja i samo tiskarski modificirali memorandum da bi odgovao njihovom fakultetu. Taj dio skener ionako nije očitavao, pa nisu trebali ništa drugo mijenjati. Tako se naš sustav proširio po cijeloj Hrvatskoj, a i šire sve od "Vardara pa do Triglava" tj. sve do Makedonije, a da nas uopće nisu pitali za dozvolu. Jedina koja me je zamolila za dozvolu uporabe bila je prof. Tatjana Josipović s Pravnog fakulteta, supruga tada aktualnog Predsjednika RH.
     Neki su izračunali da smo od svakog formulara naplatili samo 1 lipu autorskog honorara danas bi bili miljunaši! Ipak me veseli da smo poklonili akademskoj zajednici, a i šire, vrlo korisnu proceduru za provođenje pisanih testova. Međutim, treba priznati da je širenjem Interneta, novih tehnologija laganog varanja, a i novih poimanja moarla pisani test izgubio dosta od svoje važnosti. I vjerujem da danas ne smije biti jedini način sumarnog ocjenjivanja znanja, već je nužan i usmeni dio ispita.


+ 4
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(