Popu pop, a bobu bob! PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

     Crtica s turnusa otorinolaringologije na Šalati iz mojih studentskih dana
bob     Nas, petero, šestero studenata bili smo u ordinaciji otorine i znatiželjno cirkulirali između 4 stolca na kojima su se smjenjivali bolesnici. Liječnici specijalisti prihvaćali su bolesnike koji su po pozivu ulazili iz čekaonice u ordinaciju. Sjedali su na stolice i nakon kratke anamneze i pregledavanja "papira" bili su podvrgnuti pregledima. Naravno pregled uha, ždrijela ili nosa. Mi smo se okupljali, slušali, postavljali pitanja, raspravljali, komentirali i pregledavali bolesnike. Borili smo se s ogledalom s rupom na čelu. Naravno rupa je u okruglom ogledalu, ne u čelu! Tko god je probao zna da nije baš jednostavno s ogledalom baciti svijetlo u uho, nos ili ždrijelo i to tako da gledanjem kroz otvor u središtu ogledala vidimo željeni detalj. Okrugli držač koji obuhvaća glavu teško je namjestiti i pri pomicanju glave vrlo lako sklizne. A tada, sve ispočetka! Ozbiljne probleme kolegica s kvarenjem ženskih frizura neću ni spominjati.
     Sjećam se jedne prigode kad je kao bolesnik došao svećenik. Blagog pogleda, uredan, smiren u crnom odijelu s karakterističnim bijelim okovratnikom. Nas je zapalo uzimanje anamneze. Ništa neobično, prema svemu sudeći radi se o upali srednjeg uha. Obraćali smo mu se s "gospodine" i sve je prošlo u najboljem redu. Međutim, kad je bolesnik napustio ordinaciju nastavnik nas je blago upozorio:
     "Sve je bilo OK, dobro ste to obavili i dijagnoza vam je ispravna. Ali ono "gospodine" nije baš u redu?"
     "Ne razumijem, pa zar smo mu trebali reći "druže!?" (Napomena: u ono vrijeme su se službene osobe, posebno u državnim uredima, ali i u školama oslovljavali tako.)
     "Ma ne, vi se šalite. Trebali ste mu reći "velečasni"!
     Drugi bolesnik taj dan je bio slatki dječačić u pratnji majke. Uplašen, ne puštajući majčinu ruku skrivao se iza njenih skuta. Majka je rekla da se sinčić žali na bol u nosu, začepljenost jedne nosnice i gnojni iscjedak. Trebalo je dosta umijeća u nagovaranju malog bolesnika da sjedne na stolac. A pregledavanje pomoću nosnih spekula bila je nemoguća misija. Svi smo se izredali pokušavajući pomoći, ali na kraju ga je majka posjela u krilo i rukama imobilizirala glavu. Bio je dovoljan samo jedan iskusni pogled da se posumnja na strani predmet u nosu. Majka naravno nije ništa o tome znala, a dječačić nije bio kontaktibilan. Ali, jednim vještim potezom nastavnik je pincetom iz nosića izvukao neki strani predmet. Pregledavanjem pod svijetlom na opće iznenađenje između krakova pincete nalazilo se - zrno graha. Nabubreno, smežurane i puknute opne, a između dvije supke stidljivo je već provirivala blijeda klica! Da čovjek ne povjeruje! Grah zasađen i proklijao u nosu!
     Kad smo odlazili iz ordinacije nasatvnik nam je uz pozdrav dobacio:
     "Eto, to je tako! Popu pop, a bobu bob!"


+ 20
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(