Lekcija o lekciji PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

Lekcija o tome kako treba pripremati i izvoditi lekciju

ploca5     Opisujem zgodu iz studentskih dana, čije sam pravo značenje shvatio tek više godina nakon što sam postao mladi asistent na Zavodu.
     Jedan od nesumnjivo najboljih nastavnika na našem Zavodu bio je prof. dr. Nikša Pokrajac. Mi smo ga studenti volili i uživali smo u njegovim predavanjima i seminarima. On je bio pravi virtuoz u prijenosu znanja i motiviranju studenata. I danas je moj uzor, ali i uzor mnogim liječnicima i nastavnicima. U vrijeme mojih nastavničkih početaka je profesor bio ekskluzivni vlasnik znanja koje je diseminirao na nastavi. Naime, dostupnost znanja nije bila tako velika i svugdje prisutna kao danas, pa je uloga nastavnika kao izvora znanja bila važna. Danas u vrijeme sveprisutnog Interneta znanje je distribuirano praktički svagdje i u svako vrijeme, pa se i uloga nastavnika treba tome prilagoditi. Mi bismo trebali stvarati bogato interaktivno digitalno okružje u kojem studenti mogu učiti. Više bismo trebali biti mentori i motivatori koji studenta stavljaju u centar učenja. No vratimo se crtici. 
     Sjećam se svog prvog studentskog seminara koji je držao prof. Pokrajac. Dobro raspoložen, kao uvijek, sa širokim osmjehom kretao se gipkim korakom ispred ploče. Postupno je bijelom kredom gradio shemu nekih fizioloških procesa na ploči. Začudo krenuo je u doljnjem desnom kutu ploče. Malo neobično da nije odabrao uobičajen gornji lijevi kut. Naravno mi smo u bilježnicama marljivo prenosili njegove sheme i crteže. No, pomislio sam: neću valjda ostaviti stranicu praznu crtajući na dnu.  Bez puno razmišljanja krenuo sam pratiti crtež na ploči crtajući, normalno, na vrhu stranice. Međutim uskoro mi je postalo jasno da je početak u donjem kutu ploče itekako opravdan, jer se slika razvijala naglo prema lijevom gornjem kutu, pa zatim prema sredini ploče, naizgled bez vidljivog razloga. U bilježnici sam gradio svoju presliku bez velikih razmaka, u suprotnom smjeru, no ubrzo sam zapao u probleme nedostatka prostora i različite fiziološke sprege i metabolički putevi počeli su se križati i preklapati. Začas je slika u teci postala potpuno nepregledna, gotovo beskorisna. A slika na ploči? Savršena! Sve pregledno, jednoliko raspoređeno, uredno i na svojem mjestu, bez križanja strelica ili preklapanja pojmova. Bez većih praznina i jednolike gustoće. Pitao sam se kako je moguće "imati u glavi" tako preglednu sliku s toliko međusobno zavisnih elemenata? I graditi je postupno, logičkim redoslijedom uz izvrsno planiranje prostora. No, bilo kako bilo na slijedećem seminaru, ako je prikaz započinjao na dnu ploče i ja sam u bilježnici započinjao svoj crtež na dnu prazne stranice! Naučio sam lekciju!
     Nakon više godina nekom prigodom dragi prof. Pokrajac me pozvao u svoju sobu: "Ajde, Milanče dođite do mene!". I tada sam uz ugodan razgovor i šalicu čaja slučajno otkrio tajnu savršenih crteža. Na stolu se nalazilo desetak papira A4 sa shemama u raznim stadijima gotovosti. Očito se radilo o traženju najboljeg načina slaganja elemenata da shema bude savršena. Tako sam, zahvaljujući prof. Pokrajcu, naučio da dobrom nastavniku nije dovoljno "znati znanje", već treba razmisliti kako stvoriti okružje u kojem možemo to znanje prenijeti, kao predstavu, tj. u kojem će studenti učiti i uvježbati tu vještinu! Danas, uz nove tehnološke mogućnosti, to postaje još važnije. Svakako treba aktivno uključiti studente i promatrati njihovo sudjelovanje u nastavnj jedinici. Prof. Pokrajac je znao u šali govoriti da nije tragično kad studenti tijekom nastave često pogledavaju na sat, već kad počinju tresti ruke, prinositi satove uhu i osluškivati ih ili u čudu pogledavati na sat susjeda (napomena; u ono vrijeme većina je ručnih satova bila mehanička na navijanje, sa zupčanicima i radila je "tik-tak" zbog oscilacija migavice).
     Mi, nastavnici se moramo prilagoditi posve novom načinu učenja i drugačijim mozgovima "net generacije". Naši pristupi obrazovanju izvrsni su za 19. stoljeće (i nažalost često njima jednaki), ali za 21. više nisu primjereni.  Revolucionarne promjene u podučavanju i učenju već su se dogodile i što prije to prihvatimo, lakše ćemo se tome prilagoditi. Promjene su tu, s nama ili bez nas! Zato naučimo lekciju za lekciju!

M. Taradi


+ 14
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(