S(p)retne li ruke! PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

Zgoda s anatomske sekcije

cudenje     Nekoć davno, u mojim studentskim danima, postojale su u sklopu kolegija Anatomija ozbiljne sekcije ljudskih tijela. Naravno da nema boljeg načina učenja anatomije od prikazivanja i istraživanja na stvarnim leševima. Cijelim se Zavodom za anatomiju vukao teški, tajanstven, otmjen miris formalina. Hodnicima se uz taj karakterističan miris širio i neki crni, kobni, ali veličanstven osjećaj blizine smrti. Sve u slavu života, ali pobjeđuje ipak smrt! Zapravo čovjeka obuzima nelagoda zbog blizine tajanstvene smrti i nevoljko ga tjera na slijepa, nejasna, daleka razmišljanja, koja nije nikad prije okusio. I mene su razdirale sumnje, pa me još i dan danas pri ulasku u Zavod obuzima neki poseban, nedefiniran osjećaj kao da u zraku lebdi postojan, nevidljiv duh smrti trajno nastanjen u zgradi koji besciljno luta hodnicima.
     Osjećaju tajanstvenosti doprinosili su i nastavnici koji su se u crnim kutama smtrno ozbiljna lica bešumno kretali u sali za sekcije između visokih stolova s leševima. Ulazak je uvijek bio najavljen kad je podvornik otvorio vrata, pa je nakon duge stanke ušala svita nastavnika u strogo definiranom redoslijedu, jedan za drugim na jednakoj udaljenosti. U dvorani bi odjednom zavladao potpun muk. Svi smo se ukočeno i uplašeno okupili oko svog odra i bespomoćno se u strasti muke prepuštali sudbini. Nastavnici bi se zaustavili kod nekoliko nasumce odabranih stolova i provjeravali znanje studenata. Prodesorica Krmpotić bi pincetom uhvatila neku anatomsku strukturu i upitala: "Dušo, a što je ovo? A ovo?" I tako redom...
     Kružile su glasine kako su mnogi studenti izgubili pravo studiranja upravo na anatomiji. Voditelji sekcija su nam ulili strah u kosti. Primjerice, moja je skupina bila na sekciji abdomena i redovno smo gotovo svi padali kolokvije svakih 2 dana, iako smo enormno puno učili. Ni dan danas mi nije jasno kakvi su to bili pedagoški pristupi zastrašivanja. Govorkalo se ispod glasa u kuloarima da su tamo na nekom stolu prerezali facijalis i sašili ga najlon kocem iz kolegicine najlonke, moleći se Bogu da se ne otkrije. Prijetili su nam velikim kolokvijem kod prof. Jelene Krmpotić, što je opet prema glasinama bila gotovo nepremostiva prepreka i nemoguća misija. No poslije se pokazalo da su to samo taktike i priče i nije mi bio problem izvući svoju peticu na ispitu iz Anatomije!
     Anegdota koju opisujem dogodila se u takovoj atmosferi tijekom sekcije abdomena. Pri kraju sekcije jednu je "vizitu" predvodio prof. Predrag Keros. Zaustavili su se kod našeg stola i profesor se šeretski naslonio na glavu mrtvog tijela na odru i rekao:
     "Ne zaboravite da "vas sleduje" i veliki kolokvij, a on uključuje i spolni sustav kao dodatno gradivo koje ne učimo na sekciji! I njih morate naučiti."
Jedna je kolegica ispalila kao iz topa:
     "A jesu li u dodatno gradivo uključene i kosti ili se računa da smo to već položili u osteologiji!"
     "E, draga kolegice Vi i ne znate kakva ste veeelika sretnica! Uživajte u svojem uvjerenju, premda je ... pogrešno! E baš ste sretne ruke i želim da Vas ne razočaraju!" vragolastim pogledom i šeretskim smješkom našalio se profesor nastojeći održati ležeran, poluozbiljan ton.
     Mi smo svi prasnuli u nezadrživ smijeh, a kolegica nas je začuđeno i zbunjeno pogledavala i nisam siguran da je shvaćala svoje pitanje, a još manje odgovor!
     P.S. Baculum ili os penis se doista nalazi gotovo u svih sisavaca, u svih primata, ali ne u čovjeka.

M.Taradi


+ 85
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(