Slike za anatomski atlas PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
Predavanja iz anatomije akademkinje Jelene Krmpotić-Nemanić
     Ovo nije opis neke posebne zgode s predavanja, već crtica koja oslikava sva predavanja drage profesorice. Izvrsnost u svakom pogledu doprinjela je da smo vrlo rado prisustvovali predavanjima, gotovo kao nekoj svečanosti ili predstavi. Predavanja su se održavala u amfiteatru Zavoda za anatomiji koji se nije promijenio od osnutka Zavoda. Atmosfera je bila pomalo mistična s navučenim crnim zastorima na prozorima, a zbog mirisa formalina i tišine odisala je tajanstvom smrti. Dolazili smo sve ranije prije početka predavanja da bismo zauzeli prve redove iz kojih smo mogli dobro vidjeti anatomske preparate. Zbog toga su znali zaključati dvoranu, pa se stvarao red ispred gornjih ulaznih vrata i stampedo prije početka predavanja.
     Predavanja su započinjala točno na vrijeme. Najprije bi u crnoj kuti, smrtno ozbiljnog lica dolazio podvornik Andrija i sjeo na svoje mjesto na stolac u kutu dvorane uz zid do ploče. Kad bi se g. Andrija naglo uspravio svi smo utihnuli i ustali. Zatim bi u savršenoj tišini ušla profesorica. Uvijek elegantna, besprijekorne frizure, žarko crvenih usnica u dugoj, savršeno ispeglanoj, sjajnoj crnoj kuti s raskopčanim gornjim gumbom.  Kad bi laganim korakom došla do katedre, umjereno se osmjehnula, blago kimnula glavom i glasno pozdravila. Ne treba niti napomenuti da smo joj svi odzdravljali u stojećem položaju.
     Predavanja su bilo kao pjesma. Uvijek razgovijetna, tečna i vrlo ozbiljna. Povremeno bi samo bacila pogled bez riječi g. Andriji, koji bi poskočio i žurno nestao iz dvorane u Pripremu i vratio se za trenutak noseći novi anatomski preparat. Nije trebala reći što kad treba donijeti Andrija je sve znao. Onda bi Andrija nosio perparat u polukrug prvog reda i povremeno zastajao, a prof. Krmpotić bi štapićem više puta pokazivala pojedine anatomske strukture.
     Ploča je uvijek bila besprijekorno čista, glatka, jednolična kao novo obojena, a uz nju je bio čitav set zaoštrenih kreda različite debljine i boje. I sad slijedi opis nevjerojatne vještine crtanja anatomskih struktura. Profesorica bi uzela kredu u svaku ruku, stala ispred sredine ploče nama okrenuta leđima i istovremeno s obje ruke crtala neke anatomske strukture. Ta nas je nesvakidašnja vještina uvijek oduševljavala. Primjerice sjećam se crteža presijeka leđne moždine. Istovremeno bi svaka ruka crtala svoju polovicu presijeka, savršeno simetrično i sinkrono. Istodobno bi gradila umjetničku sliku, opisivala strukture i povremeno mijenjala krede u boji. Slika bi rasla pred našim očima, a kad bi bila dovršena izgledala je bolje nego u najboljim anatomskim atlasima. Savršena, različite boje i debljine linija, bez ijedne korekcije. Pravo umjetničko djelo! Uvijek sam razmišljao kako je šteta uništiti takovu sliku brisanjem ploče. E da su onda postojali digitalni fotoaparati! Bilo je tu i vrlo složenih slika, primjerice cijelog uha, vanjskog, srednjeg i unutrašnjeg. Odlično nacrtano i objašnjeno je zapamćeno za cijeli život! Povremeno je prekidala crtanje, najprije pranjem ruku uz asistenciju Andrije, a onda detaljnim opisima nacrtanih struktura. Predavanja su uvijek obuhvaćala zaokruženu cjelinu, tekla su ujednačenim tempom i uvijek su završavala na vrijeme.
     Zahvaljujem dragoj akademkinji na znanju koje nam je podarila, na predanosti Fakultetu, posvećenosti nastavi, struci i znanosti čime je postala moj uzor nastavnika, a i uzor brojnim generacijama nastavnika, znanstvenika i liječnika! Nažalost nije više među nama (in memoriam), ali njeno djelo i uspomene na nju su vrlo žive! Ali Ona nam nedostaje, jako nam nedostaje ...

M.Taradi


+ 114
+ 2
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(