Deset smjernica za poboljšanje obrazovanja |
![]() |
![]() |
![]() |
Autor Milan Taradi |
![]() No ostavimo se maštanju o neumitnim velikim zahvatima i vratimo se malim koracima koje mi, kao nastavnici i studenti, možemo poduzeti. Evo deset ideja: 1. Podučavati i učiti s razumijevanjem, ne samo pamćenjem podataka Treba razumjeti osnovne pojmove i relevantne podatke kao i odnose među njima. Za dodatne detalje treba ugrubo znati da postoje i gdje ih naći kad nam zatrebaju. Važno je pravo razumijevanje i značenje odnosa među pojavama i pojmovima, pa u tom smislu valja koncipirati ispite. Pismeni standardizirani ispiti koji provjeravaju samo znanje podataka tjeraju studente da uče bez razumijevanja. Zapamte gomilu podataka, "istresu" to znanje na testu i bace se na "utrpavanje" nove gomile podataka iz drugog kolegija, zaboravljajući i ne povezujući prethodno znanje. Kad tome dodamo da studenti obično nemaju vremena potrebnog za konsolidaciju znanja, ne iznenađuje nas iskustvena činjenica da od znanja nakon kratkog vremena ne preostaje gotovo ništa. Velike opće podatke i odnose među njima nisu ionko dobro usvojili (to ih pisanim testom i ne testiramo), a detalje brzo zaborave. 2. I studenti trebaju ocjenjivati nastavnika Koliko god to zvučalo heretično, možda kao osveta učenika, ipak povratno ocjenjivanje različitih svojstva nastavnika (npr: jasnoća izlaganja, zalaganje, znanje, motiviranje, odnos prema studentima, odnos prema ispitivanju itd...) djeluje autoregulacijski i povećava doprinos studentima i obrazovnom okružju. 3. Izbornog sadržaja treba biti više Uz otvoren obvezni tradicionalni predmet treba ponuditi dodatne sadržaje za e-obrazovanje prikladne i za mobilne uređaje. 4. Stvaranje osobnog e-okružja za učenje Poticanje stvaranje osobnog okružja za učenje, dijeli odgovornosti za proces učenja sa studentima. Također daje temelj za kontinuiranu evaluaciju i motivaciju studenta. 5. Različnosti vesele Treba izbjegavati dosadnu rutinu, već proces učenja prekidati dodatnim svrhovitim sadržajima i aktivnostima. Studente treba držati pažljivim, izbjegavajući duga predavanja, već ih treba uključiti, aktivirati. Predavanja je poželjno snimiti i dati na Mrežu da ih studenti slušaju kada i gdje žele, a zajedničko druženje sa studentima treba provesti aktivno u raspravi i rješavanju problema. Treba osigurati više praktične nastave, pa i onda kad se ne uče vještine, već se samo ilustrira gradivo. 6. Poticanje kreativnosti Ne treba sputavati studente u slobodnom razmišljanju i iznošenju novih ideja. Učenje na pokušaju i pogrešci je prihvatljivo i djelotvorno. Tradicionalnu akademsku hijerarhiju valja zamijeniti s konstruktivnim društvenim raspravama gdje se uvažava svačije mišljenje. Ne treba poticati konkurenciju i kompeticiju među studentima, već suradnju. 7. Nastavnici koji podučavaju nisu istodobno i ispitivači Idealno bi bilo kada nastavnici ne bi i ispitivali svoje studente. Naravno to je moguće da se uloge učitelja i ispitivača zamijene između istovrsnih fakulteta (škola). Nastavnici trebaju pratiti rad studenata tijekom kolegija, a konačnu provjeru daju nastavnici druge ustanove. To je posebno važno za privatne fakulteta i škole (iako bi još bolje bilo da privatnih škola nema). 8. Obrazovanje za digitalni svijet Naši su studenti digitalni urođenici, a današnji nastavnici su digitalni došljaci. Studentima valja pružiti uvjete za učenje kakvi se i očekuju u digitalnom svijetu. E-obrazovanje mora biti sastavni dio svakog obrazovnog procesa, pa i sam termin treba pomalo napustiti. Omogućimo studentima da uče kada to njima odgovara i gdje to njima odgovara. Mobilna informatička tehnologija to omogućava. Ali nastavnici su ti koji trebaju proizvesti sadržaj! 9. Obrazovanje mora biti neprofitabilno i dostupno svima Otvoreno i slobodno, dostupno svima! 10. Cjeloživotno učenje je nužnost U svijetu koji se drastično brzo mijenja svi moraju biti osposobljeni za samostalno cjeloživotno i neformalno učenje. Formalno obrazovanje treba dati čvrsti temelj i odskočnu dasku za taj proces! Promjene su neizbježne i događaju se, bez obzira jesmo li spremni za njih ili ne. Od tradicionalnog obrazovanja koje se temelji na podučavanju treba u središte postaviti studente i učenje. Zašto da učimo i radimo ono što kompjuteri i druge slične naprave koje smo izradili, mogu brže i bolje od nas! Usredotočimo se da ih upotrebimo u procesima koje oni ne mogu. Oni su naprosto produženje našeg pamćenja i ubrzanje procesa koje mi ustrojavamo. I na kraju molim komentar jer je svaki, posebno studentski prijedlog, vrlo vrijedan i dobodošao! Zahvaljujem! |