Poplava nekad i sad PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

Ne radi se o katastrofalnim poplavama naših rijeka, već o lokalnom prodiranju vode u fakultetska prostorije.
poplavava1     Različiti kvarovi se uvijek događaju, pa tako i nekontrolirano istjecanje vode. Tada su štete u prostorijama goleme bez obzira radi li se o vodovodnoj, kanalizacijskoj, oborinskoj ili podzemnoj vodi! Veličina štete naravno ovisi o karakteristikama prostorije i stvarima koje su u njoj nalaze. Prodor vode u laboratorij sa skupocjenim instrumentima je vjerojatno na fakultetu najgori scenarij! Rijetko plavljenje prostorija je neizbježno i događalo se nekad i sad, a događat će se i u budućnosti. Ali naše reakcije na poplavu se mijenjaju i to je predmet ove crtice. 
     Nekad smo upregnuli sve svoje snage da bismo smanjili štetu i sanirali posljedice. Primjerice, podrumske prostorije Zavoda za fiziologiju su tijekom mojeg radnog vijeka više puta bile poplavljene. Najčešći uzrok bilo je pucanje starih vodovodnih cijevi u samom podrumu ili na katu iznad nas, na Biokemiji u prizemlju. Često se to događalo baš tijekom vikenda, vjerojatno zato što je tada, zbog male potrošnje, tlak vodovodne vode najviši. Tada bi ponedjeljak započeo sa spontanom, dragovoljnom, općom mobilizacijom svih raspoloživih snaga od spremačica, timaritelja, tehničara, administratora, asistenata, profesora sve do akademika! Hitno bismo angažirali majstore, vodoinstalatere koji su stizali ekspresno i zaustavljali daljnji prodor vode. Mi smo sklanjali instrumente i ostali inventar na dovoljno visoka mjesta.  Kantama smo skupljali vodu.  I mi profesori smo zajedno sa spremačicama krpama skupljali vodu s poda. Donosili smo električne grijalice da se voda što prije ispari. I da ne duljim, poduzimali smo sve da se šteta smanji! Nitko nas nije tjerao da to radimo! Naime, svi smo doživljavali Zavod kao svoju drugu kuću i brinuli smo se za naš radni okoliš. Tvrdnja "to nije moj posao!" nije postojala! 
     Ovih je dana nastala poplava u laboratoriju i pokrajnjim prostorijama na drugom katu Zavoda, koja me potakla da napišem ovu crticu. Jedno jutro nastala je poplava zamjetljiva već na stepeništu. Sa stropa laboratorija slijevao se vodopad i namočio sav inventar. Skupilo se već dovoljno vode da tvori bazen do gležnja na podu. Nikog nije bilo u blizini. Neki su nastavnici prolazeći pored otvorenih vrata komentirali "kak je to grozno". Nakon nekoliko sati došli su majstori i nakon pregledavanja ubrzo su zaključili da ne znaju odakle ta vodurina!? I otišli su. A vodopad se i dalje slijevao sa stropa. Počela je otpadati žbuka u komadima, ne samo u laboratoriju, već i u susjednim prostorijama, a i na katu ispod. Onda se dotok vode smanjio iz nepoznatog razloga. Sve je ostalo u neredu, dok nakon vikenda nije ponovljena epizoda sa slapom iz stropa. Počelo se šuškati da je to zapravo bila kišnica s krova, koja je počela ponovo plaviti, jer je ponovo počela padati kiša! Netko je nemarno pokrio instrumente plastikom i to je bio cijeli angažman. Mnogi su prolazili pored otvorenih vrata i letimično bacali pogled na uništen laboratorij, ali nisu ništa poduzimali. Kad je kiša prestala dotok vode se naravno smanjio, ali posvuda su ostale mlake i komadi žbuke. Spremačice su bile na edukaciji i nitko ih nije ni pozvao! Jedina kojoj je to stanje smetalo je profesorica iz stare garde Zavoda koja je uzela krpu i kantu te je skupljala vodu i otpalu žbuku s poda i s instrumenata. Neki mlađi članovi Zavoda su prolazili pored otvorenih vrata, promatrali profesoricu i dali svoj značajan doprinos, komentirajući: "Joj, grozno!"  Zavrtjeli bi glavom i produžili dalje hodnikom! Pa to nije njihov posao, ili mudro rečeno, nije u opisu njihovog radnog mjesta!
     Kako i kada je nastala ova razlika između nekad i sad, ne znam. Siguran sam da je objektivna i da nije posljedica mojeg starenja i uobičajene konstatacije da je nekad sve bilo bolje!

 

M.Taradi


+ 2
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(