Prof. dr. sc. Vlado Jukić, in memoriam (1951.-2019.) PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

jukic vl     S tugom smo primili vijest da nam ode još jedan dobri duh Fakulteta. Nakon kratke i teške bolesti u nedjelju 3.3.2019. napustio nas je prof. dr. sc. Vlado Jukić, najdugovječniji i najuspješniji ravnatelj Psihijatrijske klinike Vrapče. Prerano, u 68. godini života iznenada je preminuo naš dragi profesor psihijatrije, liječnik, kolega i učitelj, neumoran borac za prava osoba s duševnim bolestima i jedan od najpoznatijih psihijatara. Osim na našem Fakultetu bio je i profesor i na Medicinskom fakultetu u Mostaru, a predavao je i na Pravnom fakultetu u Zagrebu, te na raznim postdiplomskim studijima i tečajevima. Objavio je preko 200 znanstvenih radova i knjiga, a organizirao je i izlagao na mnogim nacionalnim i međunarodnim skupovima. Trudio se da skine stigmu s ljudi s duševnim smetnjama i bolnicom Vrapče kao "žutom kućom". Zaslužan je za otvaranje novog odjela psihijatrije Vrapče. Također je osmislio i realizirao jedinstveni projekt Muzej bolnice Vrapče. Čestim javljanjem u medijima popularizirao je psihijatriju, destigmatizirao ljude sa psihičkim smetnjama, komentirao kao psihijatar aktualna društvena kretanja i događaje, čime je zadužio sve nas.
     Pamtim kao vrlo ugodnog sugovornika, uvijek nasmijanog i dobro raspoloženog. Viđali smo se na nekim sastancima, u Fakultetskom vijeću, a najčešće na Šalati oko kompjuterskih poslova i održavanja baze pitanja. Veselio sam se tim sastancima jer sam se uvijek ugodno osjećao u njegovom društvu. Bilo je tu uvijek zanimljivih tema za razgovor, smijeha i međusobnog uvažavanja. Komentirali smo događaje na Vijeću i nismo se uvijek slagali. Prof. Jukić je često posredovao među sukobljenim stranama nudeći svoje kompromisno rješenje i častan odstup obih strana. Nisam uvijek bio za takva pomirljiva rješenja, koja su često bila "guranje problema pod tepih" ili odlaganje odluka. Profesor je znao reći da je bolje ponekad se pritajiti i "gutat knedle", jer tko to ne nauči "knedle mu zapinju u grlu i guše ga!" Osim toga treba pomalo "pljuckati" i tako utjecati na odluke, jer "ako sve ispljuneš, istrošiš se i sutra više nemaš šanse išta učiniti!" "A i sutra trebate dići glas i reći što je pošteno, moralno i dobro." Danas kad razmišljam o tome vidim da je bio potpuno u pravu. Akademska sredina je vrlo okoštala i žestoko se brani od promjena. Tako su i mene vremenom izolirali i isključili iz mnogo toga. Puno sam naučio od profesora i čuo puno korisnih savjeta i životnih mudrosti i zato mu velika hvala!
     I sad kad nema više ovog dragog čovjeka i velikana hrvatske psihijatrije osjećamo tugu i veliki gubitak. Ostao je neizbrisiv trag ne samo u Klinici za psihijatriju "Vrapče", u hrvatskoj psihijatriji, u psihijatrijskoj znanosti, već i u stavu društva prema psihičkim bolesnicima, a i u svima nama koji smo ga poznavali. Hvala mu na svim trenucima koje smo zajedno proveli i na svemu što je učinio za bolesnike, za psihijatriju, studente, kolege i društvo u cjelini. Sućut obitelji, čiji je gubitak najbolniji!
     Počivao u miru!


 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(