Staro krpi, konce trati! PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

     Crtica je posvećena iz zahvalnosti našem dragom gosponu Joži, fakultetskom električaru zlatnih ruku i duše!
autoklav

    Stara narodna poslovica kaže: "Staro krpi, konce trati; staro ljubi, vrijeme gubi!"  No je li ova prva tvrdnja baš točna?! Prije, više desetaka godina unatrag, tehničke stvari su se izrađivale da traju, a kad bi se ipak nakon dugotrajne uporabe pokvarile bilo je moguće lako ih popraviti. Danas, u potrošačkom, kapitalističkom društvu, to je posve drugačije. Traže se najjeftinija tehnička rješenja i obvezno i namjerno se ugrađuje "slaba karika" da se aparat pokvari nekoliko mjeseci nakon isteka garantnog roka. Također se ubrzano pojavljuju na tržištu novi modeli, koji su samo varijacije starih, ali dizajnom dovoljno različiti da više stare modele nitko ne popravlja, jer je rad skup, a nema ni dijelova! A zaglupljujuće, sveprisutne reklame nas uvjeravaju da nam baš treba taj novi aparat! Stari se baca! I tako unedogled svakih par godina!
     Ali još uvijek ima starih majstora koji znaju i vole svoj posao! Takav je i gospon Joža, dobri duh Fakulteta. Bilo je dovoljno pozvati ga kad se nešto pokvarilo, pa bi on ubrzo došao, sa smiješkom uočio problem i izjavio:" Ne brinite! Bumo već nekaj izmudrijali!"  I gotovo redovito za par dane bi stigao popravljen aparat. Naravno da smo mu bili jako zahvalni, i kad bi ga pohvalili najčešće je rekao: "Ma ni to niš! Zato smo tu!" Popravljao je doista sve i svašta. Primjerice imali smo autoklav s početka prošlog stoljeća, koji je uredno radio. Ponekad bi gospon Joža podmazao ventil za ulijevanje ili ispuštanje vode, popravio utikač, zamijenio "dihtunge" i sl. i autoklav je dalje bio u redovnoj uporabi u podrumu Zavoda. Onda se jednog dana netko dosjetio da mu treba novi autoklav na 2. katu (?!) i tako je stigao u hodnik veliki autoklav, pun automacije i senzora. S njim su stigli i problemi! Kvario se uredno u garantnom roku barem jedanput mjesečno, a ponekad i češće! Tada bi stizala dva majstora koji su cijeli radni dan raskapali autoklav, zavlačili se u njega, ležali na podu, puštali i brisali vodu po podu hodnika, kleli proizvođača i vraćali se za par dana s rezervnim dijelom. Nakon par tjedana, stizali su ponovo i sve ispočetka! Mi smo već postali gotovo familijarni s njima, jer smo se često viđali! A stari autoklav je uredno radio. Onda je jednog dana nestao. Ne znam tko je "mudro" odlučio da ga baci u glomazni otpad!
     Da ne biste pomislili da se radi samo o jednom izoliranom primjeru, navest ću i druge. Spektralna fotometrija provodila se najprije na Zavodu na Pulfrichovom fotometru proizvedenom davne 1924. To je robustan aparat koji se nikad nije kvario. Poslije smo ga zamijenili s električnim fotometrom s analognim ampermetrom koji se rijetko kvario. Konačno smo i njega zamijenili s automatskim digitalnim elektronskim fotometrom, koji se uredno kvari nakon isteka garancije. Ili, bicikl-ergometar iz sedamdesetih, koji se nije nikad pokvario, zamijenili smo novim, koji se više puta kvari u garantnom roku! I elektrokardiograf smo mijenjali jer za stari, ispravni više nije bilo potrošnog pribora (grijane igle i papira)! Ima još puno primjera: računala, vage, mikroskopi, inkubatori, spirometri, gama-brojač, beta-brojač, aparat za imunoelektroforezu itd...
     Da me se krivo ne shvati! Žestoko jesam za napredak tehnologije, ali ne ove potrošačke, isključivo orijentirane na profit. Naizgled su stvari jeftine u trenutku kupnje, ali dugotrajno gledajući su vrlo skupe i nepovoljne za okoliš i prirodne resurse! Međutim u današnjem svijetu takav pristup je sveprisutan i neizbježan. Zato zanimanje majstora, poput našeg Jože, izumire! Oni više nisu nikom potrebni, jer se ništa ne popravlja. Čak ni međuljudski odnosi se više ne popravljaju! Prava prijateljstva i ljubavi su sve rjeđe, a interesna "prijateljstva", kumovi i zemljaci, naši i njihovi, razlazi i razvodi sve češći! Ali to je tema za neku drugu crticu!

M.Taradi
    


+ 2
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(