Zahvala našim bolesnicima PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

Dugujemo zahvalnost našim bolesnicima prikazanim tijekom nastave na fakultetu!
bolesnik z     Da napišem ovu crticu iz studentskog života potakao me je jedan dragi poznanik koji ima istu dijagnozu kao bolesnik koji je predstavljen na jednom studentskom predavanju. Zapravo se s grčem u želucu nerado sjećam tog tužnog predavanja u Vinogradskoj. Iako nitko nije kriv za tragičan ishod, ipak kad se toga sjetim i danas nakon više od 45 godina osjećam nelagodu, nemir, pa i krivnju. Radi se o ciklusu predavanja u sklopu turnusa iz Interne medicine. Vrlo zanimljiva predavanja je uglavnom držao profesor, koji nije više među nama, ali jest njegov sin, također profesor. Za razliku od sina, nije se bavio politikom, već je bio fini starinski gospodin, austrougarskog kova, što bi rekli "K und K", uglađen, pristojan, uvijek dobronamjeran, odan svom poslu. Trudio se biti koristan, zanimljiv i susretljiv nama studentima. Iako su se predavanja održavala vrlo rano u jutro i bez prozivanja, gotovo smo svi dolazili rado i na vrijeme. Posebna je zanimljivost bila predstavljanje bolesnika. Tako su pred nama defilirali brojni bolesnici, koji su dobrovoljno, otvoreno govorili o svojoj bolesti. Mnoge od njih se i danas sjećam i dugujemo im zahvalnost. No, jedan mi se bolesnik duboko usjekao u pamćenje.
    Radilo se o prosječno građenom muškarcu u ranim tridesetim godinama. Dovezli su ga u predavaonicu na kolicima u ležećem položaju. Bio je djelomično pokriven bijelom plahtom i gol do pasa. Dobro raspoložen, oslonivši se na lakat jedne ruke sa smiješkom je znatiželjno kružio pogledom po dvorani. Ukratko nam je ispričao povijest svoje bolesti. Već nekoliko mjeseci osjeća slabost, brzo umaranje, zaduhu pri naporima, a i srce mu kuca nekako brzo i nepravilno. U raspravi s profesorom svi smo se složili da se radi o bolesti srca i da bi najjednostavnija pretraga, auskultacija, mogla dati osnovne dijagnostičke smjernice. Profesor nam je objasnio da se radi o mitralnoj insuficijenciji, tj. o nepotpunom zatvaranju mitralnih zalistaka. U bolesnika je to posljedica davno preboljene reumatske groznice. Kao komplikacija, razvila se fibrilacija atrija koja je nastala zbog djelomičnog vraćanja krvi tijekom sistole u atrije i njihovog posljedičnog proširenja. Na srcu se čuje sistolički šum viših frekvencija kroz cijelu sistolu, a oba srčana tona su normalna. Akcija srca je ubrzana i nepravilna (tahikardija i aritmija). Šum se najbolje čuje sa stetoskopom s dijafragmom u bolesnika u lijevom bočnom položaju na vršku srca u 5. interkostalnom prostoru.
     Naš bolesnik se već rutinski namjestio u taj bočni položaj, a profesor nas je pozvao da auskultiramo srce. Većina nas je odmah, oboružana stetoskopima, stvorila poduži red. I tako smo jedan po jedan prilazili bolesniku i osluškivali njegovo srce. Atmosfera je bila ugodna i izgledalo je da bolesnik voli biti u centru pažnje, a posebno da ga nježno dodiruju baršunasti ženski prstići i zapuhuje njihov topli dah i miris njihovih parfema. A onda se dogodilo! Kao grom iz vedra neba! Bolesnik je naglo klonuo uz bolnu grimasu na licu, problijedio i tiho i zabrinuto izustio: "Joj, nije mi dobro! Boli!". Mi smo se ukočili od straha. Profesor je brzo pristupio bolesniku, koji je beživotno ležao na leđima. Nakon kratke auskultacije srca uz pomoć medicinske sestre odvezli su bolesnika na kolicima u pokrajnju prostoriju iza predavaonice. Mi smo ostali skamenjeni, zapanjeni, ustrašeni, pogledavali smo se upitno i čekali. Čekali, čekali ... Konačno se pojavio profesor i tužna lica rekao je tiho da je predavanje završeno i da idemo kući. Okrenuo se i žurno otišao. Ništa nije rekao o bolesniku, a mi se nismo usudili pitati. Bojali smo se istine!
     Tek je na narednom predavanju rekao da se radilo o puknuću aortne aneurizme. Znali smo što to u konačnici znači, ali nitko nije dalje ništa pitao ili komentirao. Ustali smo se spontano i minutom šutnje odali bolesniku zahvalnost. Osjećali smo duboku, duboku zahvalnost i još dublju krivnju! Taj osjećaj i danas traje...
     Velika hvala našim bolesnicima prikazanim tijekom nastave!

M.Taradi


+ 2
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(