In memoriam

    In memoriam 



Prof. dr. sc. Vesna Vegar Brozović, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
svijece     Duboko nas je potresla tužna vijest da nas je iznenada zauvijek napustila naša draga profesorica VESNA VEGAR BROZOVIĆ u srijedu 18. I. 2017. Svi koji smo je poznavali sjećamo se nje kao izuzetno tople, nasmijane, ljubezne i vedre osobe, koja je uvijek bila spremna pomoći bolesnicima. Cijeli svoj radni vijek obavljala je vrlo stresni i odgovorni posao anesteziologa u Intenzivnoj kirurškoj jedinici KBC na Rebru. Uvijek u borbi za život teških bolesnika, uvijek je bila optimistična i nikad nije posustajala ili se predavala. Zahvalni su joj brojni bolesnici koje je svojim znanjem, vještinom i upornošću vraćala ponovo u život i onda kad su drugi izgubili svaku nadu. Zahvalne su joj i brojne generacije studenata, liječnika, specijalizanata, anesteziologa i kolega za znanje koje je nesebično dijelila.
     Draga Vesna, zahvalan sam Ti što sam imao prilike družiti se s Tobom još za vrijeme studentskih dana. Zahvalan sam Ti i za sve što si kao liječnik učinila za moju obitelj. Zahvalan sam Ti za vedrinu, dobrotu i optimizam koji si širila oko sebe. Zato sam tužan da si nas prerano napustila, posebno sad kad si mogla malo usporiti, posvetiti se sebi i uživati u životu.
     Ostaje nam tuga i neugodna praznina, ali i zahvalnost i ugodna sjećanja na našu dragu Vesnu!
     Sućut obitelji, rodbini i prijateljima, a posebno sinu dr. Ivi.
     Neka joj je vječna hvala i slava! Počivala u miru! Pokoj joj vječni!
Ispraćaj drage nam profesorice bit će u srijedu 25. I. 2017. u 14,30 sati na groblju Gaj urni-krematorij.
 
Prof. dr. sc. Nikola Ries, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
Ries N      Potpuno slučajno sam doznao vijest, koja me je iznenadila i jako rastužila da nas je naš dragi prof. dr. sc. Nikola Ries napustio 31.10.2016. u 91. godini života potiho, sasvim nečujno, samozatajno kako je i živio. Bio je divan, preskroman i plemenit čovjek, znanstvenik, nastavnik i stručnjak, posljednji od "stare garde" profesora na Zavodu za fiziologiju kakvi danas više ne postoje! Uzor svima i u svemu!
     Sjećam se prof. Riesa još iz svojih ranih studentskih dana. Nakon što sam s odličnim položio fiziologiju, pozvao me k sebi i uključio u znanstveni rad kao moj prvi mentor. Bio je blage, smirene naravi, vrlo metodičan i pedantan, ponekad je u mojim očima nadobudnog početnika bio i preveliki perfekcionista, čak pomalo i sitničav. Vrlo široko obrazovan, načitan, širokih interesa, razumio se u sve i svašta, od fiziologije, medicine, građevinarstva, strojarstva, elektrotehnike, pa sve do popravka automobila ili vešmašine, održavanja trave u vrtu i hranjenja ptica! S njim nije nikad bilo dosadno, bez obzira jesmo li raspravljali o nekoj znanstvenoj, medicinskoj, stručnoj temi ili praktičnim svakodnevnim događajima. Kada smo imali problem s nekim tehničkim uređajem na Zavodu, znali smo koga treba pitati za savjet! U tom smislu govori i anegdota na poveznici: Ništa nas ne može iznenaditi! Uvijek je bio susretljiv, dobro raspoložen i dobronamjeran prema svima. Uvijek pomirljiv, staložen, nasmijan, pun razumijevanja i nije se nikad zamjerao kolegama, čak ni onda kad je to trebalo!
     I kad je otišao u mirovinu znao je ponekad doći na Zavod prigodom blagdanskog druženja ili nekog sličnog događanja. Uvijek u brizi i obzirnosti da slučajno ne bi smetao, zadržavao se kratko sa Sunčanom i sa mnom u ugodnom druženju i evociranju sjećanja. Znao je s tugom u očima reći da više i nema na Zavodu s kim drugim ugodno razgovarati, jer neke ljude više nije briga za penzionera, a mlađi ga ionako ne poznaju. Mi smo ga voljeli, vrlo rado viđali, veselili se susretu i poticali ga da dođe češće. Brinuli smo se i rastuživali promatrajući ga kako godinama postaje sve sitniji, mršaviji i kako se gasi kao svijeća. I onda godinama više nije dolazio, pa smo se prigodom raznih svečanosti na Fakultetu uvijek pitali što je s njim i zašto više ne dolazi. Njegov sin i snaha, oboje liječnici su rekli da je nažalost već jako oslabio i onemoćao.
     I sad nas je pogodila očekivana, ali pretužna vijest. Više nije među nama! Osjećamo veliku zahvalnost za znanje i radost koju nam je podario. Pamte ga i brojne generacije kolega i današnjih liječnika kojima je kao uzoran nastavnik posvetio svoj profesionalni život. Svima će nedostajati, ali najviše svojoj obitelji, posebno unucima. Obitelji iskrena sućut!
     Ostat će živjeti u našim lijepim sjećanjima! Neka mu je vječna hvala i slava! Počivao u miru!
 
Prof. dr. sc. Igor Andreis, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
andreis i     Teško nas je pogodila vijest da nas je 27.08.2016. zauvijek napustio naš dragi redoviti profesor fiziologije i imunologije u miru. Borio se s teškom bolesti i usprkos agresivnim kemoterapijama do zadnjeg je trenutka s velikim entuzijazmom i intenzitetom pisao i stvarao. Svi koji smo ga poznavali osjećamo da je nepovratno nestao dio našeg života. Nedostajat će svima. Najviše njegovoj obitelji, supruzi Ani, sinovima i unucima. Nedostajat će jako i nama koji smo ga voljeli i prijateljevali s njim. A bio je tako divan prijatelj, moj mentor, kolega, divan čovjek, uzor nama nešto mlađim kolegama. Nakon neočekivane i prerane smrti akademika Nikše Allegrettija Igor je bio moj učitelj, moj mentor, najbolji kolega, prisan prijatelj, moj uzor! I zato mu dugujem zahvalnost što je obogatio i oplemenio moj profesionalni, ali i privatni život.
     Uvijek je bio susretljiv, dobro raspoložen, spreman da pomogne i širio je oko sebe vrlo ugodnu radnu atmosferu. Uvijek pretjerano skroman, samozatajan, živio je vrijednosti vrhunskog nastavnika, znanstvenika i učitelja, uzora u kojeg smo se htjeli ugledati. Bili smo sretni što smo imali prigodu najuže s njim prijateljevati i znanstveno surađivati. Veselili smo se svakom razgovoru s njim o najrazličitijim temama, uglavnom uz kavicu. Nije samo imao sveobuhvatno i ogromno znanje iz fiziologije i imunologije, nego je bio široko obrazovan, pedantan, pravi intelektualac u u onom klasičnom humanističkom smislu. I rado je podijelio svoje znanje i razmišljanja sa svima nama. Uglavnom smo se slagali u svemu, a ponekad smo znali raspravljati vrlo tolerantno. Bio je staložen, blage, pomirljive naravi, pa sam mu vrlo rijetko znao i zamjeriti što nije želio ući u borbu za svoje ispravno mišljenje. Uvijek vedar i nasmijan znao je biti zabavan i duhovit i često smo se od srca smijali njegovim šalama i dosjetkama. Svi smo ga poštivali i voljeli, jer je to zaslužio svojom plemenitom dušom, svojim načinom dostojanstvenog, iskrenog i poštenog života, profesionalnog i privatnog.
     Družio sam se i privatno s njim i njegovom obitelji. Zajedno s Anom, profesoricom također fiziologije na Stomatološkom fakultetu odgojio je dva predivna sina i kad je otišao u mirovinu uživao je u unucima. Za nas koji smo ostali nastala je praznina. Nestala je ona svakodnevna radost susreta s njim, jer nije više dolazio na Zavod. I inače nije bio od onih koji se rado pokazuju u svim prigodama na Fakultetu. Naprotiv vješto je izbjegavao takve prigode i nije bio sklon samoreklami. Ipak brojni kolege i generacije liječnika ga se sjećaju kao nastavnika, dobrog suradnika, autora mnogih znanstvenih i stručnih članaka, mnogih udžbenika, enciklopedijskih članaka itd. 
    Sada kad je njegovo plemenito srce zauvijek prestalo kucati, ostaju nama, njegovim najbližima, prijateljima, kolegama samo sjećanja i divne uspomene na zajednički život, na znanstvenu suradnju, na druženja, na šale i dosjetke uz kavicu, ostaju nam uspomene na ovog velikog čovjeka plemenite duše, čovjeka velikog srca, izvrsnog nastavnika i znanstvenika, vjernog prijatelja i istinskog, nesebičnog kolege.
     Hvala Ti dragi Igore na svemu! Uvijek si nesebično davao i oprosti ako nisam uspijevao vratiti barem dio životne radosti koji si mi podario! Ostat ćeš živjeti u sjećanjima svih nas, na kojima si ostavio neizbrisiv trag i obogatio naš život! Neka Ti je vječna hvala i slava. Počivao u miru!
     Ispraćaj nezaboravnog učitelja i našeg predragog profesora bit će u petak, 2. 9. 2016. u 10:40 sati u Velikoj dvorani zagrebačkog Krematorija.
 
Prof. dr. sc. Slobodan Lang, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

lang     Javljamo tužnu vijest da je 23.2.2016. preminuo je naš  kolega, liječnik, hrvatski političar i veliki humanitarac prof.dr. sc. Slobodan Lang u 71. godini života. Medicinu je završio na našem fakultetu, a specijalizirao je socijalnu medicinu. Predavao je na Školi narodnog zdravlja "Andrija Štampar", mostarskom Medicinskom fakultetu i u SAD-u. Osnovao je Hrvatski časopis za javno zdravstvo, kojeg je uređivao. Organizirao je Prvi hrvatski kongres preventivne medicine. Bio je dugogodišnji član uredništva časopisa Croatian Medical Journal. Rano je prepoznao opasnost od širenja onda relativno nove bolesti AIDS-a i pokrenuo akciju poučavanja građana o toj bolesti u cilju sprečavanja širenja. Zahvaljujući njemu je grad Zagreb došao na čelno mjesto svjetskog pokreta Zdravih Gradova. Bio je član brojnih uglednih inozemnih liječničkih udruženja. Objavio je više od 200 znanstvenih i stručnih radova. Poznat je i priznat u znanstvenim krugovima, a još je poznatiji široj javnosti kao vrstan političar, humanitarac i domoljub. Bio je članom SKH, HDZ-a i poslije Demokratskog centra.
     Obnašao je visoke političke dužnosti, ali ga više pamtim i cijenim zbog njegovog humanitarnog rada. Svi se sjećamo da je bio suorganizator konvoja Libertasa kojim se u listopadu 1991. pomoglo odsječenom Dubrovniku. Pamtimo ga kao organizatora pomoći za prognanicima i izbjeglicama u Hrvatskoj, pomoći za za bolnicu u Novoj Biloj "Bijeli put" itd. Kad bismo se susretli uvijek je s posebnim uzbuđenjem govorio o poterbitima i beskompromisno i odlučno se zalagao da im se pomogne. Odlazio je na mnoga opasna mjesta pod svaku cijenu i u najtežim ratnim okolnostima da bi proveo svoje humanitarne misije. I zato mu hvala u ime svih kojima je pomogao. Neka mu je vječna hvala i slava! Njegovoj obitelji iskrena sućut.


 
Prof. dr. sc. Luka Kovačić, in memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   
kovacic l     S tugom se opraštamo od prof. dr. sc. Luke Kovačića (1940-2015), umirovljenog profesora našeg fakulteta i bivšeg direktora Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar". Cijeli svoj radni vijek je proveo na našem fakultetu, točnije na Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ napredujući od asistenta preko docenta i izvanrednog profesora do redovitog profesora. Obavljao je brojne funkcije u Školi: predstojnik Katedre za higijenu, socijalnu medicinu i opću epidemiologiju i Katedre za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite, te pomoćnik i zamjenik direktora ŠNZ-a, te direktor Škole.
     Pamtit ćemo ga mi, kolege kao vrlo ugodnog dobrog čovjeka, dragog kolegu, a studenti kao savjesnog učitelja. Sjećam ga se iz svojih ranih dana kao vrlo mirnog, tihog, samozatajnog nastavnika, ali uvijek spremnog uložiti svoj trud i vrijeme za opću dobrobit fakulteta. Ponekad i prilično pomirljiv i prilagodljiv, ipak je postizao visoke ciljeve za koje se uvijek zalagao. Težio je ravnopravnoj suradnji i demokratskom dogovoru, a svojim mirnim temperamentom i čvrstim karakterom je uvijek nastojao ublažiti i izgladiti nesporazume i sprečavati i izbjegavati sukobe.
      Posljednji ispraćaj je u petak, 24. travnja u 12:30 sati iz mrtvačnice na Mirogoju.
      Neka mu je vječna hvala i slava!
 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 2 od 11