Odijelo (ne)čini čovjeka PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

Ili kako su se promijenili običaji odijevanja!

ispit7     Opće usvojena, nepisana pravila primjerenog odijevanja na fakultetu se desetljećima drastično mijenjaju. U moje studentsko vrijeme bilo je pristojno dolaziti na ispit u odijelu s kravatom. Dobro, nije baš bilo nužno tamno odijelo i bijela košulja, ali je većina kolega prihvaćala odijela za ispit, ali ne i za svakodnevne dolaske na fakultet. Kad bismo susreli nekog u odijelu bilo je uputno pitanje "Kaj ideš polagat?" ili "Kak je bilo na ispitu?". Kolegice su nosile haljine ili šoseve, a hlače se gotovo nisu vidjele. Nastavnici su obvezno nosili kravatu.
     Ispričao mi je jedan osebujan student (danas radi kao liječnik u zatvoru) anegdotu oko ispita kod Predstojnika Zavoda za fiziologiju prije pola stoljeća. Pojavio se u kariranoj raskopčanoj košulji bez kravate. Profesor ga je odmah prije početka usmenog ispita poslao doma da obuče čistu bijelu košulju i kravatu. No kolega se inatio i borio za svoj stil odijevanja.
     "Ali ja doma uopće nemam bijelu košulju!" navodno se usudio reći profesoru. Profesor je ostao šokiran drskošću i kad se pribrao tvrdoglavo je nastavio.
     "E onda otiđite kući mojoj ženi i ona će vam dati moju bijelu košulju!". Kolega je tvrdio da se doista spustio sa Šalate u jedan odvojak Maksimirske, pozvonio na vrata profesorovog stana i dobio bijelu košulju. Ne znam treba li mu vjerovati, ali provjerio sam da dugo, dugo nije uspijevao položiti fiziologiju.

     Drugi anegdotalni primjer je sigurno vjerodostojan, jer sam sam bio svjedokom. Na pisani ispit koji je vodio jedan naš, ovaj puta osebujan profesor iz južnih krajeva pojavio se student u kratkim hlačama nalik na "bokserice" i japankama! Bio je ljetni rok i nemoguće vruće, ali to nije profesoru bio dovoljno opravdanje za "neprihvatljivo ležerno odijevanje u mudantama". Grubo se izderao na studenta i izbacio ga iz dvorane. A student se snašao! Hodao je hodnikom i molio kolege koji su prolazili da mu posude hlače.
     "Ne razumijem, ti hoćeš da ja skinem svoje hlače da ih ti obučeš! Pa jesi li ti pri zdravoj pameti?" snebivala se grupica studenata oko kandidata u "mudantama". Slučajni prolaznici su se okupljali, komentirali i ismijavali događaj. A jedan je kolega odlučno rekao:
     "Nemoš virovat! Koji šenzacjun, as ti gospe! Pegula! Lito je, čoviče! Ča češ past u afan? Oli je to problem! Ma daj ti meni svoje mudante, a ja tebi moje šesne hlače s rigom! Ala gušta!" I  tako bi. Odoše u WC i zamijeniše odjeću. I kolega ode s hlačama na ispit. Istina je da su iz prekratkih hlača virile dlakave noge s japankama, ali to je bilo dovoljno za pristupit ispitu!  I za položit!

     Treći primjer je promjena uobičajenog oblačenja za promociju. U moje su vrijeme i profesori i kandidati dolazili u tamnim svečanim odijelima s kravatom, odnosno u svečanim ženstvenim haljinama. Onda je najedanput iskrsnuo američki utjecaj uniformiranja u crne sumorne toge duge do poda s lancem oko vrata i kapom na glavi. Uz zveckanje lanaca kao da dolazi neka opskurna tajanstvena udruga preživjela iz nekog davnog bivšeg doba, koja se samopromovirala u najbolju, zatvorenu kastu, kojoj bi se mi, obični smrtnici, morali diviti! Zar nije ljepše da uz svečanu odu radosti pršti šarenilo i osebujnost pametne mladosti, okružene radosnim licima i srcima bližnjih i bogatstvom boja i mirisa cvijeća?
     No: Tempora mutantur, nos et mutamur in illis! (Vremena se mijenjaju, a i mi s njima.)

M. Taradi


+ 17
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(