Riba smrdi od glave, ali... PDF Ispis E-mail
Autor Milan Taradi   

Ne, ne radi se o Upravi, već o turnusu ratne kirurgije

riba     Jednotjedni turnus iz ratne kirurgije u Traumi u Draškovićevoj bio je pun neočekivanih, uzbudljivih događanja. Iako mi, kao studenti, nismo bili odgovorni, filmska brzina smjenjivanja brojnih ozlijeđenih ljudi izazivala je jaki stres i tjeskobu. Bio je tu čitav spektar bolesnika, od onih najbezazlenijih, hipohondara do najtežih, životno ugroženih. Sjećam se dječaka koji stigao uplakan u pratnji oca. Pecajući ribe u Kupi upecao je sebe. Na sredini uške mu je bila okačena naušnica, nevjerojatno vjerna imitacija udice. Čak je za udicu ostao vezan repić najlona. Bilo je i vrlo teških ranjenika, primjerice jedan Rom s dvije duboke ubodne rane u trbuh. Dovezen je taksijem u hemoragičnom šoku, polusvjestan s pepeljasto sivom, oznojenom kožom lica, a trbuh mu je bio omotan krvavom plahtom. Pored kolica kojima je hitno vožen prema operacijskim salama trčao je oniski, sredovječni tamnoput, debeli Rom koji je stalno ponavljao:
     "Oči da mi iscure, bre, nisam ga ja. Nisam kriv, djecu ne vidioi! Ruka da mi se osuši. Sam je pao na nož!"
     "Ma dajte, gluposti! Kak bi pao. Pa ima dva uboda u trbuh!"
     "Očiju mi, pao je na nož! I tako dva puta! Ne zovi drotove, ako Boga znaš. Nisam ja. Vidi, ove ruke ne mogu, bre, ni pile da zakolju! Da mi se osušile ako... Ne bi ja burazera! To mi je rod, po babi. Samo ga spasi. Ću da ti dobro platim. Nema brines! Al bez milicije..."
    Bilo je i zgoda, odnosno nezgoda koje smo mi uzrokovali. Naime, manje kirurške zahvate smo mi izvodili. Sjećam se jedne naše nježne kolegice, koja je uspješno izbjegavala zahvate, sve do petka, zadnjeg dana turnusa. Tada je bila suptilno prisiljena sašiti ranu na kažiprstu jedne vrlo mlade i neiskusne supruge, koja je stigla sama, a šaku je zamotala u krvavu kuhinjsku krpu.
     "Čistila sam ribu. Znate muž mi je Dalmatinac, a danas je i petak. Oće kuhanu ribu s blitvom i krumpirom! Finu spizu! Nikad to nisam radila. Tonči mi je dao kratke upute. Nemoš falit! To je jako jednostavno. Očistiš neku centopecu, ili tak nekaj, ostružeš ljuskice i na lešo. Crijeva sam s velikim gađenjem uspjela isprazniti, pluća i srce nisam ni pronašla i onda sam krenula na ljuske. Al to i ni tak lagano. Kad stisneš nož na glavu ribe, on klizne prema repu. Zato sam čvrsto zgrabila ribu za rep i evo što se desilo. Nož mi se zabio u prst."
     Bolesnica je vidljivo ustrašena položila šaku na operacijski stolić prekriven zelenom kirurškom plahtom. a kolegica je drhtavom rukom injicirala lokalni anestetik s obje strane korijena kažiprsta. Dok smo čekali da djeluje lokalna anestezija mi smo se šalili:
    "Riba smrdi od glave, ali se čisti od repa!"
    "Je Vam utrnuo prst? Možemo li početi sa šivanjem? Ne bojte se. Ne bu niš bolilo."
     "Nije još! Uopće mi niš ne trne!" I tako smo pitali nekoliko puta i uvijek dobivali isti odgovor. Konačno je starija služba, naš mentor rekao da je anestezija morala već primiti i da započne sa šivanjem. Kolegica je pincetom zahvatila kožu na rubu rane, a bolesnica je vrisnula i refleksno povukla ruku.
     Tada smo primijetili na kirurškoj plahti nepravilnu tamnozelenu mrlju. Očito je kolegica injekcijskom iglom probušila prst i uštrcala anestetik na plahtu.

M. Taradi


+ 15
+ 0
 

Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare :-(